Princ Đorđe Karađorđević rođen je na Cetinju 1887. godine. Bio je prvi sin kralja Petra I i Zorke, kćeri crnogorskog kralja Nikole I.

Bio je prijestolonasljednik Kraljevine Srbije od 1903. do 1909. kada se odrekao prava na prijesto u korist mlađeg brata Aleksandra.

Porodica kralja Petra je živjela na Cetinju kod kralja Nikole u periodu 1883—1894. Tada je u Srbiji na vlasti bila dinastija Obrenović i oni su na Cetinju, na neki način, bili u političkom izbjeglištvu. Ovdje su rođena sva Petrova i Zorkina djeca, a porodičnu sreću prekinula je prerana smrt kneginje Zorke. Poslije Zorkine smrti, Petar sa djecom odlazi u Ženevu 1894. gde su u ulici Monetije 10 živjeli sljedeće 4 godine.

Princ Đorđe je išao u vojnu školu u carskoj Rusiji, bio je to Kadetski korpus cara Aleksandra II. Često je tada od svojih drugova kadeta skrivao svoje vladarsko porijeklo, tj. da mu je deda crnogorski knjaz Nikola čije su dvije kćerke, Đorđeve tetke bile udate u Rusiji za članove carske porodice. Njegovo školovanje ovdje prekinuo je Majski prevrat 1903. kada je u Srbiji ubijen kralj Aleksandar Obrenović i njegova žena kraljica Draga. Odlučeno je da novi kralj bude knez Petar Karađorđević, koji je tada živio u Ženevi. Od 1903. Đorđe je imao titulu prijestolonasljednika, kao najstariji kraljev sin.

Dobio je ime prema svome pradedi Karađorđu, osnivaču dinastije i vođi Prvog srpskog ustanka. Imao je neukrotivu i neobuzdanu narav.  Njegova preka narav dovodi ga u mnoge neprilike, bio je u neprijateljstvu sa Pašićem, Apisom i oficirom Petrom Živkovićem. Za razliku od njega, Petrov mlađi sin Aleksandar je bio diplomatskog i taktičnog duha, samim tim i Pašićev miljenik.

Zbog toga je procijenjeno da je Aleksandar bolja osoba za novog kralja. Đorđe je dobrovoljno je ponudio abdikaciju 14/27. marta 1909. godine.

Ovo se događalo u vreme, po Srbiju nepovoljnog, razrješenja Aneksione krize, što je po nekim mišljenjima bilo u vezi sa Đorđevom abdikacijom. Tako „Politika“ u komentaru vesti o abdikaciji piše:

“… Onaj, koji je bio najizrazitiji predstavnik nacionalnog otpora prema Austriji uklonjen je i Austrija sad triumfuje [sic]. U sećanju narodnom to će ostati zabeleženo za svagda, i u Srbiji a naročito van Srbije. Zaboraviće se sve ostalo, a ostaće samo jedno: da je Prestolonaslednik Đorđe uklonjen zato, što je hteo rat Austriji.”

Nakon te abdikacije Đorđe je ostao samo princ, takođe pošto je kraljev sin negdje je nazivan i kraljević Đorđe.

Austrougarska štampa je imala poseban pik na princa Đorđa jer je za vrijeme Aneksione krize 1908. davao neodmjerene izjave na račun Austrougarske i u toku demonstracije na trgu spalio austrougarsku zastavu.

Princ Đorđe je učestvovao u oba balkanska i u Prvom svjetskom ratu, dok je teško ranjen u bici na Mačkovom Kamenu, kod Krupnja, septembra 1914. godine.

(Kraljević Đorđe (X) i Ministar Vojni, general g. Zečević (XX), na čelu oficira u trenutku polaganja zakletve novome Kralju Aleksandru I 1921, poslije smrti kralja Petra I)

Poslije smrti kralja Petra 1921. vlast je i zvanično preuzeo njegov mlađi sin, Aleksandar.

Princ Đorđe je uhapšen 1925. godine i strpan u zatvor. Poslije ubistva kralja Aleksandra 1934. u Marselju, ponadao se da će biti pušten na slobodu. Međutim, knez-namjesnik Pavle i kraljica Marija nisu imali želju da ga oslobode i on je u zatvoru dočekao i Drugi svjetski rat.

Oslobodili su ga Nijemci, nadajući se da će uspjeti da ga uvuku u političku kombinatoriku u okupiranoj Srbiji.

Ponudili su mu da bude vladar okupirane Srbije, što je on odlučno odbio i tako stekao poštovanje naroda, saveznika, ali i samih komunista. Tu ponudu je prihvatio general Milan Nedić. Nijemci mu onda nude da se preseli u Beli dvor i tako izokola, de fakto da postane neka vrsta vladara Srbije iz prikrajka, što on opet odbija. Znajući za njegov ugled unutar samog srpskog naroda, Nijemci ga ostavljaju na miru.

Kada je oslobođen Beograd, odmah se sastao sa generalom Pekom Dapčevićem, čestitavši mu na pobjedi. Odbio je ponudu generala Dapčevića da dobije od države lični automobil i šofera tvrdeći da mu je dovoljan i njegov bicikl.

Poslije Drugog svjetskog rata nova vlast je Karađorđeviće proglasila državnim neprijateljima, oduzela državljanstvo i konfiskovala imovinu svim članovima dinastije koji su bili u izgnanstvu. Jedino je princ Đorđe ostao u Beogradu i živio kao penzioner. U poznim godinama oženio se Radmilom Radonjić. Nisu imali djece.

Preminuo je u Beogradu, u dubokoj starosti, 17. oktobra 1972. godine. Sahranjen je u zadužbini svoga oca, Crkvi Svetog Đorđa na Oplencu kod Topole. Pored njega je sahranjena i njegova žena Radmila.

Mediji su 2010. prenijeli neutemeljenu vijest da je princ Đorđe imao kćerku Jelenu i unuku Mariju Jelisavetu rođenu 1932. u Beogradu

Related posts:

STARE SLIKE: Pogledajte kako je Severina izgledala sa 19 godina, prije svih plastičnih operacija… Pismo Novaliću: #FadileZaposli VIDEO O KOJEM ĆE BOSNA DUGO PRIČATI: Najbliži ljudi Aliji Izetbegoviću ispričali o njemu što niko nije znao… Sarajevska raja u iščekivanju susreta nakon 23 godine: Kako je jedna limenka omiljenog pića stvorila prijatelje od neznanaca! PREVIŠE SLIČNOSTI: Evo kako su Nadrealisti prije 25 godina predvidjeli raspad EU Svi vole Adidas: Znate li priču o Adiju Dassleru i tri crte koje su promijenile svijet? ŠTA SE SVE PUŠILO U BIVŠOJ JUGI: Među najprodavanijima bile su cigarete proizvedene u SARAJEVU, a neke su bile okrenute i naopako… UTOPIJSKA EU NAKON PRVOG SVJETSKOG RATA: Dubrovnik u Bosni, Velika Srbija bez Beograda SULEJMANOVA KLETVA STIGLA HRVATSKOG GENERALA! Zla sudbina čoveka koji je SRUŠIO STARI MOST U MOSTARU! Titova milicija znala je sve zbog ovog broja na ličnoj, sigurno vaz zanima šta se nalazilo u njoj

ZNATE LI PRIČU O PRINCU ĐORĐU? Trebao je biti kralj Jugoslavije, ali ga je rođeni brat strpao u zatvor, a Tito mu vratio slobodu!