Rušenje i smrt Hamdije Pozderca

Autor: Admir Mulaosmanović,
Bihaćka Krajina 1971-1991,
Sarajevo, Institut za istoriju, 2010

 

Od kada je došao na čelo CK SK BiH 1982. godine Hamdija Pozderac je, po svemu sudeći, bio pod prismotrom obavještajnih službi. Čak se i spominje njegovo kodno ime “Anđelko” kao i to da je za njega bila zadužena grupa Duška Zgonjanina, poznatija kao “Dobojska grupa”.393 Ogromna je bila njegova rezignacija i skrhanost nakon razgovora sa Milanom Uzelcem jednog septembarskog dana 1987. godine kada se zahuktala priča o malverzacijama u “Agrokomerc”-u. Navodi se da ga je Uzelac optuživao za mućke u kombinatu što je Hamdija Pozderac negirao a potom bi mu Uzelac pustio snimak nekog razgovora koji ga je, navodno, inkriminirao.394 Tada je Hamdija pitao Uzelca, a ovaj dijalog je postao urbani mit, da li su ga snimali i u WC-u na što je odgovoreno da jesu!Hamdija je, na njemu svojstven način, zaključio razgovor i napustio prostoriju uzdignute glave, ali, ipak, slomljen i uništen.

Da je uništavanje Hamdije Pozderca bilo režirano i veoma dobro osmišljeno govori nekoliko podataka. Njegova pozicija predsjednika savezne komisije koja je radila na ustavnim amandmanima bila je, u tome trenutku, politički vrlo važna u Jugoslaviji. Nije nikakva tajna da je Hamdija nastojao da se najosjetljiviji problem, pozicija SR Srbije i njenih autonomnih pokrajina, riješi kompromisom kojim bi pokrajine zadržale neke autonomne institucije. To je nadolazećem srbijanskom rukovodstvu s Miloševićem na čelu predstavljalo težak udarac i poteškoću koja se treba riješiti čim prije. Posebno se to odrazilo kada je u intervjuu Hamdija nagovijestio rješenje toga problema na obostrano zadovoljstvo (misli se na Srbe i Albance, odnosno kosovski problem, A.M.).395 Ovaj dogovor o ustavnoj poziciji SR Srbije i njenih autonomnih pokrajina, Vojvodine i Kosova, Hamdija je, kako se navodi, načelno postigao sa Ivanom Stambolićem i generalom Nikolom Ljubičićem.396 Razgovori na ovu temu su svakako morali postojati i to upravo sa ovim dvojcem.

Nepokolebljivi Hamdijin stav i Stambolićevo moguće prihvaćanje njegovih prijedloga svakako su doprinijeli Ljubičićevom jačem angažmanu na rušenju ovih političara. Na koji način je general to radio najbolje svjedoči Ivan Stambolić:

Ljubičić i Čkrebić nisu prstom makli da se u popis izmena saveznog ustava unese i ‘izgradnja zajedništva i jedinstva Srbije’ iako sam lično taj stav izborio na CK SKJ u čemu su mi svesrdno pomogli Kučan i Pozderac. Čim se taj stav progurao, oktobra 1986. godine, pojavio se Memorandum.

Dakle, pobočnim udarcima spriječiti svaki korak napred. Još indikativnije!Samo deset dana nakon konačnog usvajanja inicijative za promenu ustava Srbije hrupiće Osma sednica!.. E pa znate šta… Ovakve koincidencije, a ima ih još, ne mogu biti slučajne.397

Veoma brzo nakon Hamdijinog istupa i spomenutog intervjua danog beogradskom časopisu NIN u kojem je rekao da je rješenje kosovskog problema na vidiku398 dogodilo se javno otvaranje afere i čerečenje bosanskohercegovačkih zvaničnika dok su najotrovnije strjelice su bile upućene predsjedniku ustavne komisije. Isto tako nakon načelnog dogovora koji spominje Ivan Stambolić donesena je odluka da se krene u akciju kompromitiranja Hamdije (jesen, 1986.) ne bi li se na taj način omekšao njegov stav, a glavni Hamdijin progonitelj u medijima postao je Vojislav Šešelj. Onaj značajniji progonitelj, Duško Zgonjanin, na sastanku sa Ljubičićem (Juni, 1986.) u Beogradu preuzeo je na sebe rukovođenje uništenjem Hamdije u Bosni i Hercegovini.399

Određene stvari, koje su se odigravale iza kulisa političke scene, bile su poznate političkim liderima ali se nisu glasno govorile do posljednjeg trenutka. Tako je Hamdija, kada je 12. septembra1987. godine postalo jasno i njemu da jednostavno mora otići sa političke scene pitao: “Pa zašto drugovi ne kažete da treba dovesti Raifa?”400 Ovo njegovo pitanje bosanskohercegovačkom vrhu upućeno je u pauzi sjednice na kojoj je Hamdija dao ostavku, a događaju je prisustvovao i Ferhat Kotorić, član CK SK BiH, koji je prepričao navedeni slučaj. Vjerojatno je ovo najbolja ilustracija na koji je način Bosna i Hercegovina gubila svoju neovisnost i kako je njeno rukovodstvo gubilo značaj i poziciju u Jugoslaviji ali i u samoj republici. Da stvar bude još gora, tog 12. septembra 1987. godine (bila je subota) iz “Agrokomerc”-a su Centru državne bezbjednosti u Bihaću poslali famozni zapisnik sa sjednica Poslovodnog odbora od 22. januara 1984. godine koji će inkriminirati Hamdiju.401 U zapisniku su stajale navodne riječi Hamdije Pozderca koje su svakako bacale sjenku na njegov rad i ulogu u razvoju “Agrokomerc”-a.402 Koliko je to moglo utjecati da u pauzi Hamdija podlegne pritisku ostaje tajna ali koincidencija je očita. Posebno ako uzmemo u obzir da je na zapisniku radila Dragica Pušonjić, provjereni KOS-ov suradnik403, i da je objavljen sutradan (13. septembra 1987.) u beogradskoj “Borbi” koja je dva dana potom izbacila “Dosije Agrokomerc” kao specijalno izdanje, a ovaj zapisnik je imao glavnu ulogu. Neki od aktera su mišljenja da je u pauzi sjednice, kada je iznuđena ostavka, Hamdiji obećano da će Hakija ostati nedirnut a zapisnik je mogao imati značaj kao dokaz koji je donio prevagu na stranu rušitelja.404Također, spomenuta novinarka je bila glavni pokretač i afere Moševac čime je još jače naglašena njena uloga koju je imala u slamanju Bosne i Hercegovine.405

Na Hamdijino mjesto je trebao doći Raif Dizdarević406, tadašnji ministar vanjskih poslova (15. maj 1984. – 31. decembar 1987.), a potom i predsjednik Predsjedništva SFRJ (1988. – 1989.).

Hamdija je očito bio svjestan da bi ga on trebao zamijeniti. S njim, kao Hamdijinim nasljednikom, su ozbiljno računali vojno – politički krugovi u Beogradu, a rukovodstvo SR Srbije mu je davalo izravnu podršku iako su u Armiji smatrali da će on u Bosni teško proći zbog određenog animoziteta koji je prema njemu postojao.407 U prvi plan ga je izbacivala i činjenica da je, pored Hamdije Pozderca, Dizdarević bio najznačajniji politički predstavnik Muslimana. Na Devetoj sjednici CK SK BiH Raif se suprotstavio mišljenju Dragutina Brace Kosovca da je otvaranjem afere Agrokomerc počeo svojevrstan obračun sa Muslimanima.408 Dizdarević mu je replicirao i naglasio da se tu radi o čistom kriminalu a ne nekakvom nacionalizmu.409 Dizdarević će kasnije na opasku da je “Agrokomerc” podignut i izgrađivan uz pomoć KOS-a to negirati i isticati kako je ova tvornica produkt razvojnih napora Bosne i Hercecegovine.410 Rekao je kako je i sam još 1982. godine uvidio da tvornica, zbog Abdićeve “grandomanije”, može krenuti u pogrešnom smjeru i predložio je prebacivanje Abdića na neko drugo mjesto.411 Krivica je, po Dizdareviću, bila u Bosni i Hercegovini i nije se trebala tražiti na drugim mjestima.

Dakle, bez obzira na stav prema Dizdareviću u njegovoj republici on je “zasjeo” na Hamdijino mjesto. Time je, kako navodi admiral Mamula, posredno omogućeno Slobodanu Miloševiću da postane stvarni gazda i u Bosni i Hercegovini. Da je Milošević od sredine osamdesetih godina izrastao u najznačajnijeg jugoslavenskog političara pokazalo je poniženje koje je Raif Dizdarević doživio ispred Skupštine SFRJ u Beogradu, 28.2.1989. godine, kada je pognuo glavu pred Miloševićem i njegovom politikom.412 Istina, nije Dizdarević bio jedini koji je to učinio. Time je tadašnji predsjednik Predsjedništva pokazao da je Jugoslavija stigla na rub a da on nema snage i volje suprotstaviti se onima koji su je dotle dogurali a bio je najpozvaniji da to učini.413

Sudbina Hamdije Pozderca, kao što sam već naveo ranije, je blisko povezana sa sudbinom Bosne i Hercegovine. Značajna razlika je u tome što velikosrpski napad Hamdija, ipak, nije preživio a što je njegovoj domovini, s druge strane, pošlo za rukom i othrvala se svim iskušenjima koja su je pogađala u periodu rata (1992. – 1995.). Atak na čovjeka koji je stajao na čelu savezne komisije za promjenu ustava počeo je prije izbijanja afere Agrokomerc pa je potrebno kronološki, vratiti se malo unatrag.

Intenzitet prvog napada nije bio izrazito velik i pažljivo je planiran. Željelo se pokazati da je stručnost ovoga čovjeka apsolutno upitna, zapravo još gore, njegov moralni lik je denunciran. Naime, Hamdija Pozderac je optužen za plagijat naučnoga rada jer je, navodno, ustanovljeno da je on prepisao dijelove rada beogradskog politologa Petra Mandića iz knjige “Demokratski centralizam” i objavio u svojoj knjizi.414 Time se željelo istaći kako je predsjednik ustavne komisije nesposoban i nepošten pa se shodno tome postavljalo pitanje kakav može biti ustav koji pravi Hamdija Pozderac!Interesantno je da je ovaj napad, koji je počeo u junu 1986. godine, vodio Vojislav Šešelj.415 Budući četnički vojvoda i predsjednik Srpske radikalne stranke nije nikako trpio Pozderca, a niti Pozderac njega.416 Kasnije je Hamdija o njihovom sukobu rekao da je Šešelj nacionalista i da ga mrzi jer je Musliman, da mrzi naciju kojoj pripada i da je to suština čitave priče.417

Brzo je napravljena egzegeza spornog teksta koji je bio zajednički Pozdercu i Mandiću tako da je ustanovljeno kako su oba autora prenosili tekst ustava i određenih zakona gdje je podudarnost morala postojati418, a jedan dio koji je bio najsporniji je naknadno ubačen u Hamdijin rukopis koji se spremao za štampu.419 To se primijetilo zbog drugačijeg fonta teksta, odnosno korištenja druge pisaće mašine. Kasnije je kao podmetač Hamdiji smatran Brano Miljuš, čovjek kojega je on u jednom trenutku uzeo pod svoju zaštitu i kojeg je smatrao budućim velikim političarom.420 Ponovo je, u toku medijske eksploatacije priče o “Agrokomerc”-u izvučen ovaj “argument” kojim se Hamdija pokazao kao kradljivac. Povučena je paralela između njega i Fikreta Abdića na veoma brutalan način. Abdić koji je krao od države imao je mentora koji je krao od drugog znanstvenika. Već tada je haranga bila tako jaka da se nije više ništa dalo demantirati, a sam Hamdija je ostavljao da sve to prođe jer će se stvari onda staviti na svoje mjesto.421Najteži udarac u svemu su zapravo dobivali Muslimani kao narod jer su i preko ovih događaja označeni kao skloni lopovluku i krađi.422 France Popit, tadašnji slovenski političar, je to javno i bez ustezanja rekao.423

U članku koji je objavljen u časopisu “NIN”, a nakon prve etape napada na Hamdiju u kojoj je on dao ostavku, spomenuto je i to da je Hamdija izjavio kako nije dao autorizaciju novinaru Stevanu Nikšiću za intervju od 2. augusta 1987. godine, a posebno za izjavu da je “postignut dobar sporazum svih zainteresiranih strana u pogledu SR Srbije”.424 Navodeći ovu rečenicu kao ključnu u “neautoriziranom” tekstu Hamdija Pozderac, ali i novinar, su neizravno otkrili jedan od razloga napada na njega pa i glavni razlog otvaranja afere Agrokomerc. Postavlja se logično pitanje zbog čega i kome je takva rečenica, koja je govorila o postizanju sporazuma, smetala i da li je Hamdija već tada bio svjestan kakvi događaji predstoje? Povežu li se sve činjenice, u hronološkom slijedu, koje su značajne a dogodile su se u mjesecu augustu postat će jasnije zašto iza svega stoji velikosrpski koncept u napadu na Hamdiju.

Na Devetoj sjednici CK SK BiH održanoj 19. septembra 1987. godine otvoreno se krenulo na političko uništenje Hamdije Pozderca iako je samo sedam dana prije, prilikom njegove ostavke, rečeno da će se braniti njegov moralni lik. Raspravljalo se o autentičnosti zapisnika i odgovornosti braće Pozderac čime su se oni našli na optuženičkoj klupi.

Uvod ove sjednice, na kojoj je izlaganje podnio predsjednik Milan Uzelac, direktno je prenošen putem RTV Sarajevo.425 Obzirom da je samo uvodno izlaganje, koje je više ličilo na presudu Hamdiji, bilo na televiziji lako je zamisliti što je to značilo za bosanskohercegovačku i jugoslavensku javnost.426 Dan – dva pred ovu sjednicu pojavili su se ponovo i tekstovi o “Zelenoj transverzali”, a Hakija Pozderac je naveden kao vođa tajnog “jezgra” povezanog sa Bliskim istokom čije je sjedište bilo u “Agrokomerc”-u.427 Imputirala im se kontrarevolucija (što će kasnije biti u optužnici) i nastojanje da Bosnu učine islamskom republikom. Na ovoj sjednici Fikret Abdić je isključen iz CK SK BiH i izSKJ.428

Apsolutno političko uništenje, koje je potom proizvelo i fizičko propadanje, dogodilo se na Desetoj sjednici CK SK BiH, održanoj 23. oktobra 1987. godine. Glavno pitanje koje je pretresano na toj sjednici bila je autentičnost već spomenutog Zapisnika sa sastanka Poslovodnog odbora “Agrokomerc”-a od 22. januara 1984. godine kojem su prisustvovali Hamdija i Hakija Pozderac. Hamdija je optužen od strane Predsjedništva da je podržavao malverzacije “Agrokomerc”-a, što navodno potvrđuje i Zapisnik, tako da je predloženo njegovo isključivanje iz Saveza komunista dok je Hakija prepušten partijskim forumima na nivou Federacije jer mu je dokumentacija tamo. 429 Zapisnik o kojem se raspravljalo objavljen je u dnevnim beogradskim novinama “Borba” 13. septembra 1987. godine, dakle, dan poslije sjednice Predsjedništva SR BiH na kojoj je Hamdija Pozderac podnio ostavku. Izuzetno inkriminirajući tekst je od strane Hamdije ocijenjen kao “dorađen” obzirom da je dio toga tačno preneseno dok je dio dodan. Da je to istina potvrdio je nekadašnji policijski istražitelj koji je opisao čitav proces montiranja “slučaj Pozderac”, od juna 1986. godine pa do Hamdijine smrti, 6. aprila 1988. godine.430 I on je označio generala Ljubičića kao idejnog tvorca plana uništenja Hamdije Pozderca. Hamdija se, pak, na zapisnik osvrnuo i to posebno na dio rečenice gdje se on zalagao za ni malo samoupravan razvoj “Agrokomerc”-a koji je kategorički odbio i rekao da čak, u jezičkom smislu, takvo što ne bi ni u snu izrekao.431

Bez obzira na njegovo pozivanje na izjave koje je dao u periodu 1984. i 1985. godine koje su bile vezane za ukupna privredna kretanja i odudarala su od onoga što je stajalo u Zapisniku sudbina mu je bila zapečaćena. Mnogi su, pored Hamdije Pozderca, upravo na ovoj sjednici bili izloženi verbalnoj torturi a najviše tadašnji javni tužilac Avdo Čampara kojeg je prozvao Duško Zgonjanin za podršku “Agrokomerc”-u i dezavuiranjepostupka.432 Na ovoj sjednici Hamdija je doživio najveći udarac, isključen je iz SK. Nakon 23. oktobra 1987. godine on je i fizički počeo da propada. U završnom govoru Milan Uzelac ga je dotukao ne ostavljajući nimalo prostora za mogućnost da Hamdija nijekriv.433 Nekada moćni bosanskohercegovački političar je poslije ove sjednice bio manji i beznačajniji od običnog sarajevskog građanina. Niko nije stao u njegovu zaštitu. Oni koji su bili voljni da dođu u kućnu posjetu bili su ometani od strane policije koja je nekoliko mjeseci stan Pozderčevih u sarajevskom naselju Ciglane držala pod svojevrsnomopsadom.434 De facto, Hamdija je bio u kućnom pritvoru.

 

Hakija, “Tito u Krajini”

Hakija, stariji Hamdijin brat, je bio dosta drugačija ličnost. I on, kao i drugi Pozderci, izašao je iz Drugog svjetskog rata sa određenim zaslugama kojima je sebi osigurao utjecaj u društvu ali i obnašanje veoma značajnih političkih funkcija. Političku karijeru je započeo kao javni tužilac u Banja Luci tako da je sasvim direktno učestvovao u gušenju poznate Cazinske bune iz 1950. godine i time sebi priskrbio političke poene na nivou Federacije ali i prijezir u Cazinskoj krajini.435 Ovaj događaj kao i njegova uloga u događaju će imati veoma veliki značaj za Hakijin angažman u Bihaćkoj krajini. Mnogi njegov kasniji angažman tumače željom da se ispravi nepravda, kojoj je i sam Hakija kumovao, nanesena ovome kraju zbog Bune.436 Time je, navodno, želio sebi osigurati duševni mir i pomirbu sa zemljacima jer se nije ponio kako treba prilikom ovoga događaja.

Kao savezni sekretar za poljoprivredu Hakija Pozderac je imao mogućnost da bude izravno uključen u planiranje pravaca razvoja ove privredne grane. Svojim izuzetnim sposobnostima koje je posjedovao znao je navesti stvari “na svoj mlin” i tako postići da svoje ideje implementira uz podršku političkog i financijskog vrha države. Spominje se da je imao veliki ugled kod predsjednika Josipa Broza Tita koji je isključivo njega, prilikom jedne posjete SSSR-u, želio u delegaciji.437 Obzirom da je prije obavljao i funkciju direktora Narodne banke u Sarajevu, sa koje je smijenjen 1959. godine, bio je odličan poznavatelj jugoslavenskog financijskog sistema.438 Sve u svemu, radilo se o sposobnom i prodornom čovjeku.

Kao što je navedeno, JNA je postajala sve interesantniji poslodavac, a Hakijine veze sa Armijom su bile stabilne i jake. Pored ONO koncepta koji je prihvaćen i provođen u Jugoslaviji došlo je do formiranja republičkih vojnih snaga, nastala je Teritorijalna obrana (TO). Ovaj podatak je, također, bio značajan za razmišljanje o stvaranju poljoprivredno-prehrambenog kombinata u Bihaćkoj krajini. Doda li se tome i činjenica da je već sredinom šezdesetih vojni aerodrom Željava na Plješevici kod Bihaća dovršen i da je veliki broj vojnog osoblja stigao u Krajinu, najviše u Bihać, vrata suradnje sa JNA su bila širom otvorena. Hakija je to veoma dobro znao i izuzetno pametno koristio za provedbu vlastitih ideja i zamisli. Dokaz tome jeste i njegov, već spomenuti, dolazak u Cazin i Veliku Kladušu u pratnji tadašnjeg vrha TO-a Bosne i Hercegovine radi razgovora opoljoprivredi.439 Zapravo se pokazalo da je Hakija Pozderac bio spiritus movens “Agrokomerc”-a, od njegovog utemeljenja do njegove propasti. Po svemu sudeći, ideolog krajiškog preporoda i razvoja je u Fikretu Abdiću pronašao ono što on i jeste bio, samo dobar i radin tehnolog.

Jedan od glavnih Hakijinih suradnika bio je Luka Reljić, bivši gradonačelnik Bihaća, koji je svoju karijeru završio u “Jugobanci” Beograd i nije se želio vratiti u Bosnu i Hercegovinu kad je nastupila afera.440 Sigurno je da bi svjedočenje ovoga čovjeka puno doprinijelo rasvjetljavanju uloge Hakije Pozderca u privrednom razvoju Bihaćke krajine, posebno “Agrokomerc”-a. Ono što je znano jeste činjenica da je Hakija poznavao gotovo svaki detalj ukupnih društvenih kretanja na ovom području. Istaknut je njegov doprinos očuvanju rijeke Une jer je organizirao znanstvene skupove na tu temu i našao sredstva za održavanje i zaštitu njenog korita.441 U “Agrokomerc”-u su mu, pak, davali podatke o potrebnim sredstvima koja su im bila potrebna za dalji razvoj, a on je veoma brzo uspijevao da ih nabavi i doznači u Veliku Kladušu.442

Zbog spominjanja TO-a kao jednog od značajnijih faktora na kojem je Hakija Pozderac gradio razvoj “Agrokomerc”-a, ali i čitave Krajine, nemoguće je nespomenuti i trećeg brata, generala Sakiba Pozderca. On je poslije pobune Albanaca na Kosovu 1981. godine, gdje se nalazio u službi, ubrzo stigao u Bosnu i Hercegovinu i postao načelnik TO-a. Sakib je govorio o torturi koju su velikosrbi provodili dolje.443 Moguće da je i on utjecao da Hamdija Pozderac već 1982. godine konstatira, kako kaže njegov dugogodišnji portparol Asaf Džanić, da se ponovo javljaju tendencije koje su zajedno a Rankovićem odbačene 1966. godine.444

Sakib je komandovao republičkom vojskom od 1986. do 1988. godine što je izuzetno interesantno obzirom na politička događanja koja su se odigrala u ovom periodu. Bitno je istaći da je upravo u ovome periodu postojala rasprava o reformi Armije na principima plana “Jedinstvo”, što je spomenuto u prethodnom poglavlju, kojim bi došlo do centralizacije države po vojnom i tvrdolinijaškom ukusu. Sakib Pozderac je, dakle u najkritičnijem periodu bio na čelu TO – a, a smijenjen je kada su moć izgubili Hamdija i Hakija. Nažalost, historija je ostala uskraćena i za njegovo svjedočenje o ovim događajima jer je krajem 1993. godine preminuo u Sarajevu, nekoliko mjeseci prije svoga starijeg brata Hakije koji je umro u Beogradu u proljeće 1994. godine.

 

BIBLIOGRAFIJA

393 Alibabić, M. Bosna u kandžama KOS-a, Behar, Sarajevo, 1997: 31.
394 Slobodna Bosna, 7. 6. 2007. (Saga o Pozdercima – Bošnjački Kennedyjevi)
395 NIN, 2. 8. 1987. (Kako se pravi ustav /Intervjuu sa Hamdijom Pozdercem/)
396 Bošnjački avaz, 31. 12. 1994. (Avaz otvara dosije Hamdije Pozderca 1)
397 Stambolić, I. 1995: 176.
398 NIN, 2. 8. 1987. (Kako se pravi ustav /Intervjuu sa Hamdijom Pozdercem)
399 Dnevni avaz, 6. 11. 1987. (Život i smrt Hamdije Pozderca 25)
400 Bošnjački avaz, 25. 1. 1995. (Avaz otvara dosije Hamdija Pozderac 5)
401 Politika, 14. 9. 1987. (Zapisnik demantuje Pozderca)
402 U zapisniku je bio navodni Hamdijin govor u kome iznosi da se sredstva za Agrokomerc
moraju nabavljati po svaku cijenu i na sve načine, pa i mimo zakona, nesamoupravno
itd. Nakon objavljivanja zapisnika koji je, de facto, uništio Pozderčevu političku karijeru
bilo je tek nekoliko njegovih reakcija kojima je to demantirao. Najznačajniji osvrt i demantija
dao je na Desetoj sjednici CK SK BiH kada je ponudio vrlo solidne dokaze o
tome da je zapisnik prepravljen i pogrešno tumačen. Vidjeti govor Hamdije Pozderca u:
Deseta sjednica CK SK BiH, 1987: 45. – 56.
403 Dnevni avaz, 19. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 24)
404 Dnevni avaz, 26. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 14)
405 Navodno je ozvučena spavala kod jednog protagoniste afere što je kasnije korišteno za njegovo ucjenjivanje (Vidi: Dnevni avaz, 5. 11. 1997. Ljubičić je naredio eliminaciju Pozderca)
406 Doista je interesantno da se ovaj čovjek nije osvrnuo na “aferu Agrokomerc” u svojim knjigama koje je objavio (posebno u knjizi Od smrti Tita do smrti Jugoslavije), a tiču se upravo ovoga perioda koji je nastupio poslije Titove smrti 1980. godine. Zbog čega to nije uradio trenutno je teško odgonetnuti ali daje određene nagovještaje da je, ipak, on tada nečasno postupivši odlučio ne pisati o jednom od najznačajnijih političkih događaja u Jugoslaviji u njenoj povijesti.
407 Mamula, B. 2000: 118.
408 Dnevni avaz, 10. 11. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 29)
409 Dnevni avaz, 10. 11. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 29)
410 Dnevni avaz, 1. 11. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 20)
411 Dnevni avaz, 31. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 19)
412 Mamula, B. 2000: 296.
413 Postoji mišljenje da je i on bio ucjenjivan zbog ljubavnice i da su mu, između ostalog, i time zatvorili mogućnost bilo kakvog suprotstavljanja.
414 NIN, 20. 9. 1987. (Zašto je otišao Hamdija Pozderac)
415 Dnevni avaz, 14. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 2)
416 Njihovo poznanstvo je bilo akademskog karaktera, jer je Vojislav Šešelj bio profesor na sarajevskom Pravnom fakultetu, a do sukoba je došlo zbog Pozderčeve konstantne kritike nacionalizma. Interesantno je da se Pozderac, kao predsjednik komisije za pomilovanje, zalagao za smanjenje kazne Vojislavu Šešelju, koji je sredinom osamdesetih bio u zatvoru, iako je imao vrlo loše mišljenje o njemu. Po izlasku iz zatvora Šešelj je pokrenuo priču o Pozderčevom plagiranju. (Dnevni avaz, 15. 10. 1997. Život i smrt Hamdije Pozderca 3)
417 NIN, 20. 9. 1987. (Zašto je otišao Hamdija Pozderac)
418 Na ovome je radio tadašnji savjetnik Milana Uzelca, sociolog Esad Zgodić. On je zaključio da tu nema nikakvog plagiranja jer su oba autora citirala opće odredbe. (Vidi: Bošnjački avaz, 26. 1. 1995.) Pozderac će za ovo reći: “Jesam, pogriješio sam. Ali zar je to tako veliki grijeh, zar sam ja time zaslužio da mi sad čine ovo… Uostalom, ja sam kao čovjek koji se tom problematikom bavi više decenija i kao profesor toliko puta sam pisao i govorio o demokratskom centralizmu, dakle i mnogo prije Petra Mandića i njegove knjige, da je valjda jasno da nisam mogao imati neku posebnu namjeru da kradem njegove ideje. Poslije sam provjerio da je on prepisivao od Kardelja, Kardelj od Lenjina, a Lenjin od Plehanova… I na kraju, Hamdija lopov”. (Vidi: NIN, 20. 9. 1987.)
419 Filipović, M. 2008: 104.
420 Dnevni avaz, 14. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 2)
422 Dnevni avaz, 20. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozdrca 8)
423 AFBH, MB (1987), 317/87
424 NIN, 20. 9. 1987. (Zašto je otišao Hamdija Pozderac)
425 Večernje novosti, 19. 9. 1987. (Celu istinu pred narod)
426 Nakon ovoga svi su mediji, manje – više, prihvatili tezu da je Hamdija Pozderac stajao iza Agrokomercovog kriminala. U razgovoru sa njegovom porodicom (23.10.2007.), ali ne samo sa njima, rečeno mi je da je nakon ove sjednice on bio totalno odbačen. Malo je bilo ljudi koji su
427 Borba, 18. 9. 1987. (Hakijino tajno “jezgro”)
428 Oslobođenje, 20. 9. 1987. (Fikret Abdić isključen iz CK SK BiH I SKJ)
429 Deseta sjednica CK SK BiH, 1987: 18.
430 Dnevni avaz, 5. 11. 1997. – 7. 11. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 24-26)
431 Deseta sjednica CK SK BiH, 1987: 48.
432 Deseta sjednica CK SK BiH, 1987: 43. – 44.
433 Deseta sjednica CK SK BiH, 1987: 95.
434 Razgovor sa Milkom Pozderac i Dubravkom Pozderac – Lejlić, 23. 10. 2007.
435 Kržišnik-Bukić, V. 1991: 471.
436 Ovo je potvrdila Vera Kržišnik-Bukić na manifestaciji “Cazinska buna 1950. Neispričana priča” održana u Cazinu 6. maja 2007.
437 Razgovor sa Ismetom Hrlom, Cazin, 31. 10. 2007., u arhivi autora
438 Filipović, M. 2008: 179.
439 Oslobođenje, 14. 6. 1971. (Borci u centru pažnje)
440 Uzelac, M. 2005: 236.
441 Razgovor sa Omerom Đugom, 20. 12. 2006.
442 Razgovor sa Alijom Aleševićem, 9. 11. 2006.

443 Razgovor sa Fikretom Čelebićem, 28. 8. 2007.
444 Dnevni avaz, 25. 10. 1997. (Život i smrt Hamdije Pozderca 13)

You must be logged in to post a comment Login

X Close
error: Content is protected !!