I da je negdje što se tiče poluga „srpskog sveta“, vrlo jasna centrala u Beogradu, posredno, i u Moskvi – dalje, i da se to sad za sad ne mijenja.

 

 

 

Dragan Bursać, književnik, novinar i kolumnist iz Banje Luke, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Razgovarali smo o otvaranju mađarskog kampa u Zalužanima, posjeti Milorada Dodika Izraelu, uklanjanju spomenika antifašistima u Mostaru te reakciji Jelene Trivić na presudu za veličanje ratnih zločina.

 

 

Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

 

 

Na početku razgovora bilo bi zanimljivo analizirati posjet Milorada Dodika Izraelu, u trenutku kada premijer Benjamin Netanyahu ima optužnice za genocid i ratne zločine, te ne može nogom kročiti u više od 140 zemalja svijeta, u kojima je zbog naloga Međunarodnog tribunala suočen s hapšenjem…

 

 

Da, Benjamin Netanyahu zajedno sa svojim administrativcima jeste suočen sa najtežim optužnicama, dakle, za ratne zločine pa i sam genocid. Te optužnice su podnijele neke od najbitnijih zemalja, prije svega Evropske unije. I što se toga tiče i Netanyahu i njegova administracija, a i desno krilo, a ima i desnijih u Knessetu i u samoj upravno-izvršnoj vlasti Izraela, sad možemo slobodno reći da ne biraju saveznike.

 

 

Dakle, oni su vrlo jasno čak isprofilirali tu neku listu ljudi koji su dobro došli i vidite po pravilu da je to, prije svega, istočnoevropska desnica, ultra-desnica, populisti i da je ona priča o hrišćansko-kršćanskoj ugroženosti, zapravo sad proširena je narativ judeo-hrišćanske ugroženosti, gdje se naravno traže saveznici Netanyahuovog režima, ali koji će to savezništvo objašnjavati zaštitom jevreja i jevrejskih prava diljem svijeta i pozivanjem i sjećanjem na Holokaust, što je naravno zloupotreba žrtava Holokausta.

 

 

Tako da je to, s jedne strane, sveopsežna akcija izraelskog režima, dakle Tel Aviva i Jerusalima, koji je pod izraelskom okupacijom, a s druge strane, mnogi evropski ultra-desničari populisti su to iskoristili da bi jednostavno sebi napravili trade mark, da bi jednostavno sebi napravili vidljivost, prije svega fizičku vidljivost, onda vidljivost na mrežama, a onda i neku vrstu utjecaja.

 

 

Tako da se Milorad Dodik, pa gotovo savršeno uklopio u taj autorobot, taj psihoprofil i taj društveni profil koji je trebao i treba izraelskim vlastima i to je negdje otprilike, hajde da kažem, bila vozna karta za taj sastanak sa čelnicima izraelskog režima.

 

 

Ponovno je bilo i ordena…

 

 

-Da, u desničarskoj tradiciji i diljem svijeta je to ordeniranje, to nagrađivanje kojekakvim čeličnim krstovima, grbovima, sveprisutno.

 

 

I vidite da svaki totalitarni režim, od Latinske Amerike do Rusije, od Izraela do Jugoistočne Azije i Sjeverne Koreje, primjenjuje to kićenje ljudi, ordenjenje, vidite da je to zaštitni znak. Nije to ništa novo, taj patent je star stotinama godina.

 

 

Kad se osvrnemo malo unutrag, u zadnjih nekoliko godina, Izrael je bio partner na Gospodarskom sajmu u Mostaru, a lider HDZ-a Dragan Čović je pozvao svog prijatelja Netanyahua da dođe u Mostar. Međutim, zbog previranja unutar vladajućih struktura u Tel Avivu, Netanyahu je odbio taj poziv. Zanimljivo je da, otkad je Međunarodni kazneni sud raspisao potjernicu za Netanyahuom, Čović poprilično uzdržan, više ne čujemo da pretjerano hvali prijatelja Netanyajua…

 

 

Čović sad ćuti, ali iz svojih ličnih, pragmatičnih razloga. Ali nemojte misliti da je situacija malo drugačija, da se likovi iz Bibijevog režima ne pojavljuju u Mostaru. I pod, naravno, ingerencijom ljudi koji su bliski tom režimu, a ima ih u BiH.

 

 

Dakle, nije Čović izgubio neku ljubav prema režimu u Tel Avivu, i obratno, taj režim nije izgubio zainteresovanost ni za Zapadnu Hercegovinu, ni za te pojedine jastrebove. Ali ovo je samo jedna situacija gdje se ide ispod radara, gdje je Čović, zapravo, majstor te stealth-tehnologije, da se ide ispod radara kad njemu odgovara. Nemojte ni na trenutak pomisliti su sad Čović ili HDZ, okrenuli leđa izraelskom režimu.

 

 

Čini se da je Čović ipak oprezniji od Dodika po tom pitanju…

 

 

Da, sad kažem, to je stealth-tehnologija, znači, on samo pliva ispod radara.

 

 

Kad smo već kod Čovića, kako komentirate dvostruke aršine? Naime, u vrijeme dok je Čović skupa s Amirom Gross Kabirijem u Mostaru obilježavao Dan sjećanja na Holokaust, u isto vrijeme je na stadionu Pod Bijelim Brijegom kojim zapravo gospodari Kabiri, a taj je izraelski poduzetnik predsjednik HŠK Zrinjski, uklonjen je spomenik antifašistima – igračima FK Velež koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu.

 

 

Zanimljivo, u svemu tome je da je na popisu poginulih nogometaša FK Velež bilo i pripadnika židovske zajednice.

 

 

To je potpuno šizofreno. Dakle, to je opet stvar BiH, odnosno vlasti na državnom nivou.

 

 

Ako ništa, da bar snime fotografiju gdje pišu imena i prezimena jevreja, ako ćemo već dijeliti ljude po vjeri i naciji, jevreja koji su poginuli kao antifašisti, što je potpuno prirodno u borbi protiv najvećeg zla u istoriji čovječanstva, a to je nacizam, koji je direktno prijetio da zatre potpuno jevrejski narod.

 

 

I vi sada rušite spomenik u srcu Evrope ljudima koji su se borili – prvo za fizičku egistenciju, drugo – borili su se protiv nacizma i protiv onih koji su projektovali Holokaust.

 

 

Dakle, bilo bi dobro to, ako ništa, poslati, čisto da vide od Yad Vashema, do institucija, konkretno u izraelskoj državi, da se oni očituju da li im je to ok, da li im je to dobro.

 

 

Ne bi bilo loše da se tako nešto uradi, ali kažem, volio bih da se sjeti rukovodstvo države BiH da tako nešto uradi, osim samo što šalje telegrame zabrinutosti i oštrih osuda što je Dodik otišao u Izrael i ništa više od toga.

 

 

Kako komentirate otvaranje Centra za obuku protiv terorizma države Mađarske pokraj Banje Luke?

 

 

Kako je moguće da u jednoj nezavisnoj državi, ako je to BiH, suverenoj i priznatoj, bilo ko na svijetu, bez ingerencije države BiH, jer ovo je ingerencija entiteta, otvara bilo kakav vojno-razvojno-obaveštajni centar za pomoć ljudima iz jednog entiteta koji hoće secesiju. Dakle, kako je to moguće?

 

 

Drugo, to nije vijest od juče. Treće, to su isti oni ljudi, ako se ne varam, koji su dolazili da pruže podršku i da budu na nekoj vrste obuke kad je Milorad Dodik bio u jeku proglašenja secesije.

 

 

Dakle, to su ti mađarski specijalci, komandosi, nazovite ih kako hoćete. Da bi, kad je ovo sve prošlo, epilog bio taj da su oni nastavili da rade i da su došli ovdje.

 

 

To je pored Banja Luke, Zalužani, nekih osam do deset kilometara udaljeno. Taj centar otvoren je i radi tako kako radi, sa specifičnim naredbama koji se tiču – više i manje zaštite Milorada Dodika i njegovog režima. Ja sam baš pogledao njihove odrednice, nigdje se tu ne spominje ustavno-pravni poredak BiH, nigdje se tu ne spominju čak i NATO-ingerencije.

 

 

Dakle, oni se čak i ne trude da kažu, pa makar i slagali, da se to radi u okviru pridruživanja i stabilizacije programa za NATO-pakt. Ne, ovo su čisto, pa može se reći slobodno, falange Orbanove i ovih njegovih izaslanika koji su u dobirim odnosima sa Dodikom, koji su tu otvorili to. A to je ništa drugo nego uriniranje terena i to je dokaz i pokaz da će Milorad Dodik u bilo kojem scenariju imati zaštitu upravo od tih ultra-desnih snaga, u ovom slučaju Mađarske, ali i nekih drugih, diljem Evrope, koje stvaraju pakt, da se vratimo na početak, sa ovim i ovakvim vlastima u Izraelu.

 

 

I to je ono što, kako bih rekao, Dodik manifestno pokazuje. Mi se možemo sprdati s tim i ne moramo, ali je činjenica da na teritoriji BiH imate jedan kamp koji ne služi, koliko vidim, ni euroatlantskim integracijama, ni EU-putu, ni NATO-putu BiH.

 

 

Može li se napraviti neka usporedbu sa Ruskim kampom u Srbiji?

 

 

To je onaj čuveni humanitarni centar u Nišu, koji nikad ništa humanitarno nije uradio, osim ako je vjerovatno Humanitarni centar Rusije, pa radi na humanim zadacima za Rusku Federaciju.

 

 

To je malo veći infrastrukturni projekat, pošto je to klasični špijunsko-obavještajni centar, ali ni taj projekat ne bi uspio da nije potpune volje ili većinske volje naroda u Srbiji da pristaje na tu putinofiliju i rusofiliju. Tako i ovdje imate to, ali ovdje imate sadejstvo države BiH, koja nominalno govori da je protiv, a na terenu se dešava otvaranje tih centara.

 

 

Ali, kako god, i jedan i drugi centar služe volji, želji i projekciji „srpskog sveta“.

 

 

I na kraju krajeva služe da bi negdje ozvaničili tu snagu „srpskog sveta“.

 

 

Kako god to bilo nominalno, vi ako imate neke špijunsko- obavještajne centre, ako imate fizički neke ljudi u maskirnim uniformama sa dugim cijevima, imate ih na teritoriji suverene države, pa onda baš ne možemo pričati o nekoj suverenosti, ali možemo pričati o interesima elita, koje kroz takve, ali da kažem, organizacije su štićene.

 

 

S obzirom da smo već svjedočili u nekoliko navrata da je počelo kažnjavanje ljudi koji veličaju ratne zločine u Bosni i Hercegovini, na bilo koji način, zanimljiv je istup Jelene Trivić, koja je opozicionarka sa nekim visokim ambicijama u tom dijelu BiH, a koja je stala u zaštitu čovjeka koji je veličao ratne zločince.

 

 

Prvo i osnovno, Jelena Trivić je opozicionarka pod debelim znacima navoda, i ne samo ona nego mnogi. Dakle, njen ideološki put oslonac i osnova je ista kao kod Milorada Dodika. Pa onda kad čitate ono obavještenje Jelene Trivić, ne znate kad počinje Dodik, kad prestaje Dodik, kad počinje Jelena Trivić, kad se opet vraća Dodik. Dakle, kao da je iz iste kancelarije isti čovjek pisao podršku tom čovjeku.

 

 

Drugo, nemojte zboraviti da je ta osoba bila, ako se ne varam, na protestu opozicije, kada je držala one slike Mladića i Karadžića, što osnovno govori da je ideološki to jedno te isto. Dakle, vi imate možda čak i fizičke iste ljude i na skupu podrške Dodiku i na skupu podrške, na primjer – SDS-u. Dakle, više manje to nam govori da je ideološki to potpuno unificirana stvar i potpuno unificirana situacija.

 

 

I da je negdje što se tiče poluga „srpskog sveta“, vrlo jasna centrala u Beogradu, posredno, i u Moskvi – dalje, i da se to sad za sad ne mijenja.

 

 

Osim ako Milorad Dodik ne zauzme potpuno neki proamerički kurs. Ali ja opet ovdje moram naglasiti da to nije proamerički nego pro-trumpovski kurs Milorada Dodika. I tu mogu biti neke male podjele unutar entiteta RS, da su neki potpuno za Trumpa, a neki nisu.

 

 

Ali što se tiče ideološke osnove „srpskog sveta“, velike Srbije, to je identično. Tako da, priča o opoziciji u RS-u, ja uvijek u svakom svom tekstu napravim dva ili četiri znaka navoda kad napišem opozicija RS-u, pošto oni su samo suparnici koji žele da budu pretendenti na prijestol Milorada Dodika. U 95 ili 98% slučajeva, kao što u Srbiji imate 0,2% ljudi koji zaista žele suštinske Evropsku uniju, NATO pakt, priznanje potpunog genocida, priznanje države Kosova, to je 0,2% ljudi, ostali su samo pretendenti na Vučićev prijestol sa istom ili identičnom politikom prije svega prema susjedima.

 

(SB)

DRAGAN BURSAĆ: Dodik je idealan izbor za Netanyahuov plan, šizofreno je to što radi Čović, Orbanove falange pokraj Banje Luke imaju samo jedan cilj…