On je pred mnogobrojnim kamerama 26. maja 2007. godine zalijepio na zgradi televizije B92 na novobeogradskom Bulevaru AVNOJ-a plakat na kojem je pisalo “Bulevar Ratka Mladića”. Tokom ovog performansa, okružen svojim pristalicama, Vučić je govorio da ne zna kad će država “prestati hvatati ljude koji misle drukčije”.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ocijenio je da je presuda generalu Mladiću očekivana te da ishod suđenja u Srbiji nije iznenađenje, ali da on kao šef države ne može komentarisati nepravomoćnu presudu.
“Moj poziv građanima Srbije je da počnemo od danas gledati u budućnost – kako čuvati mir i stabilnost u regiji, kako da nam djeca žive bolje, kako ćemo otvarati više tvornica… I da se ne gušimo u suzama prošlosti, već da od radničkog znoja, i svake druge vrste znoja, stvaramo bolju Srbiju za nas.”
No, prije desetak godina Vučić je zastupao sasvim drugačiji stav o Ratku Mladiću. On je kao glavni sekretar Srpske radikalne stranke (SRS) tražio u Beogradu ulicu generala Ratka Mladića. Kako je tadašnji gradonačelnik Beograda Nenad Bogdanović, iz Demokratske stranke, s gnušanjem odbio zahtjev radikala, Vučić je krenuo u akciju.
On je pred mnogobrojnim kamerama 26. maja 2007. godine zalijepio na zgradi televizije B92 na novobeogradskom Bulevaru AVNOJ-a plakat na kojem je pisalo “Bulevar Ratka Mladića”. Tokom ovog performansa, okružen svojim pristalicama, Vučić je govorio da ne zna kad će država “prestati hvatati ljude koji misle drukčije”.
I prije nego što se učlanio u SRS, Aleksandar Vučić je tvrde nacionalističke stavove dokazao u praksi. Uzeo je pušku u ruku i otišao na sarajevsko ratište, u jedinicu četničkog vojvode Slavka Aleksića. Kao dobrovoljac, nije dugo izdržao, ali mnogo bolje se snašao na političkom i medijskom frontu, gdje je slijedećih 15 godina u nebesa hvalio najtraženije haške optuženike Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
U svakom javnom nastupu, kako u Skupštini, tako i u televizijskom studiju ili na mitingu, nazivao ih je herojima i rodoljubima koji ni po koju cijenu ne smiju biti uhapšeni i isporučeni “antisrpskom kazamatu u Hagu”. Preko medija im je slao vrlo emotivne poruke pune podrške. U ljeto 2001, kad je Srpska demokratska stranka isključila svog osnivača i predsjednika Radovana Karadžića, Vučić ga je lično pozvao da se učlani u SRS, „gdjje je mjesto svim iskrenim patriotama i junacima koji su herojski branili slobodu srpskog naroda“.
Koliko je bio beskompromisan u antihaškim stavovima pokazuje činjenica da nije branio samo svoje političke istomišljenike. Žestoko je kritikovao vladu Vojislava Koštunice, koja je izručila Sretena Lukića, policijskog generala koji je do tada bio u službi DOS-ove vlasti i predvodio akciju „Sablja“ u kojoj je i sam rukovodio hapšenjem i izručenjem drugih haških optuženika. Vučić je izražavao podršku čak i direktnim neprijateljima radikala, kakvi su bili Jovica Stanišić i Franko Simatović Frenki.
Naravno, najsnažnije i, činilo se, najiskrenije branio je generala Ratka Mladića, ratnog komandanta Vojske Republike Srpske.
– Ratko Mladić se najsvetlijim slovima upisao u istoriju srpskog naroda. Svojom hrabrošću, on je omogućio svom narodu da se odbrani od neuporedivo jačeg neprijatelja i stvori Republiku Srpsku. Srpski državnici i generali nisu ratni zločinci nego heroji koji su zadužili buduće generacije. Nećemo isporučiti ni Radovana Karadžića ni Ratka Mladića, ni bilo kod drugog srpskog optuženika Haškom tribunalu. To nam ne pada na pamet. I nećemo ni da ih tražimo, a ako ih sretnemo negde, popićemo čaj ili kafu s njima – govorio je tadašnji generalni sekretar Srpske radikalne stranke, sa zgražavanjem odbijajući ultimatume Evropske unije, koja je kao osnovni uslov u procesu integracija navodila bespogovornu saradnju s Hagom:
– Kažu da je hapšenje generala Mladića neophodno da bi se aktivirao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Srpski generali, kao i svi drugi Srbi, ne mogu da budu predmet trgovine i ne mogu i ne smeju da budu na pijaci. Protiv srpskog naroda i protiv Ratka Mladića se vodi prava hajka i haranga. Generalu Mladiću poručujem da se ne predaje i ne ide u Hag. Nema šta general Mladić da traži u Hagu!, govori je vatreno Vučić.
Pored verbalnih, Vučić je preduzimao i konkretne akcije u slavu lika i djela Ratka Mladić. Sredinom maja 2007, aktivisti nacionalističkog pokreta „Obraz“ plakatima s Mladićevim imenom prelijepili su table s nazivom „Bulevar Zorana Đinđića“. Policija je uhapsila, a sud odredio prekršajne kazne do 30 dana zatvora za nekoliko pripadnika „Obraza“. Vučić je tu vidio priliku da politički profitira.
Pod parolom „Sloboda u pet do 12“ organizovao je novo ljepljenje plakata s natpisom „Bulevar Ratka Mladića“ u toj novobeogradskoj ulici, kao i na zgradi Televizije B92. Uz podršku oko 200 radikala, članova „Obraza“ i navijačkog udruženja „Familija“, pozirajući pred kamerama, Vučić je junački prikačio jedan sporni plakat i prkosno pozvao policiju da i njega uhapsi.
– Naša akcija je sprovedena jer u Srbiji ne postoji sloboda i jer deca i mladi ljudi, ali i svi ostali ljudi, nemaju pravo da misle drugačije od antisrpskog režima Borisa Tadića i Vojislava Koštunice. Ovo je naš način da pokažemo da ne mogu da nas uplaše i da je Srbiji sloboda bila i ostala najvažnija, pa neka dođu da i nas uhapse. Sa oduševljenjem ih očekujem i nikakav problem u tome ne vidim – hrabro je Vučić ustao u odbranu zločinca Ratka.
Opušteno je prizivao policiju da ga uhapsi, znao je da ga štiti poslanički imunitet. Uzalud je Biljana Radovanović, javni tužilac, ukazivala da je Vučić „lukavo izveo“ akciju ljepljenja plakata jer „prekršajno mogu da budu kažnjeni samo oni koji nemaju poslanički imunitet, a cijela predstava je izvedena tako da je upravo poslanik Vučić njen organizator“.
Vučićevo licemerje je prošlo nekažnjeno, a u očima nacionalista i patriota uspješno se predstavio kao zaštitnik ne samo uhapšenih omladinaca iz „Obraza“, nego i generala Ratka Mladića.
“Zablistao” je i prilikom skupštinske rasprave o izmjenama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine. Upravo te izmjene, kojima je predviđeno da se nadležnosti državnih organa prošire i na krivično djelo pomaganja osumnjičenima za ratne zločina, kasnije su omogućile torturu nad „Mladićevim jatacima“.
Tjerajući inat, kao pravi Srbin s dna kace, Vučić se neustrašivo suprotstavio “režimskim predlagačima zakona”. Za govornicu je iznio plakat s natpisom „Sigurna kuća za Ratka Mladića“.
– Optužbe protiv generala Mladića su proizvod manipulacije i laži i pokušaj njegove satanizacije. Prostorije naše stranke u Skupštini Srbije jesu i biće „sigurna kuća“ za Ratka Mladića. Moja kuća, kao i kuće čitave familije Vučića, a nismo mala familija, biće baš to – sigurna kuća za generala Ratka Mladića, čoveka koga gone samo zato što je štitio svoju zemlju. Ponosan sam na to i spreman sam da snosim posledice – rekao je hrabri generalni sekretar SRS, svestan da mu ne preti baš nikakva opasnost od sudskog progona.
Izvor: SlobodnaBosna
Related posts:
Srebrenica iščekuje presudu: Nadamo se pravnim posljedicama
Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?!
SRPSKO-HRVATSKI SPORAZUMI O PODJELI BIH (I DIO): Kako je Stojadinovićev pokušaj stvaranja Velike Srbije završio stvaranjem Banovine Hrvatske
NA ROĐENDAN JELENE MARJANOVIĆ OTKRIVENA JEZIVA INFORMACIJA: „Tu su bili noćima i planirali UŽASNU STVAR“
PUTIN O 11. SEPTEMBRU: Zna se ko je kriv – AMERIKANCI SU…
Igrala za ‘šteku cigara’: Ono što (ni)ste znali o Nadi Đurevskoj…
TO TI VIŠE NEĆE PROĆI: Bebek otkrio zašto je napustio “Bijelo dugme”…
Jeziva prošlost Nenada Stevandića, sve o njegovoj saradnji sa Arkanom, Ećimom, Dodikom…
Ram za sliku munafika kojem je laž najomiljenije oružje: Delić ostavio u amanet da mu Muslimović ne dolazi na dženazu!
Ovako je govorio Dodik: Ma, đavola Mladić voli srpski narod, zbog njega svi ispaštamo…
