Izrael je saveznike uvjeravao da Katar ima ‘pozitivan učinak na Gazu‘.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu kupovao je katarskim novcem mir u Gazi, potencijalno time otvorivši put velikom Hamasovu napadu na Izrael u listopadu, piše New York Times nakon razgovora s više od 20 sadašnjih i bivših izraelskih, američkih, katarskih i drugih bliskoistočnih dužnosnika.
O tome se u izraelskim medijima pisalo već u prvim analizama nakon neviđeno dobro organiziranih napada palestinskih militanata na jug Izraela u kojima je bilo više od tisuću izraelskih žrtava. Kritičari dugogodišnjeg izraelskog premijera pitali su se je li njegova vlada zatvarala oči pred Hamasovim jačanjem ili je sve bila isključivo stvar katastrofalnog propusta obavještajnih službi. Neki su išli tako daleko da su tvrdili da je Hamasovo jačanje išlo na ruku politički poljuljanom Netanyahuu i da je on jačao Hamas svjesno. Netanyahu je te optužbe odbacio kao “lude”.
Međutim, činjenica je da je katarska pomoć izazvala žestoke kontroverze i da se Netanyahu itekako trudio blokirati kritičare Katara te pomogao da novac nastavi teći u Gazu.
New York Times piše kako je samo nekoliko tjedana prije napada šef Mossada bio u Kataru gdje je dao zeleno svjetlo za nastavak humanitarne pomoći Gazi. Izraelske službe vodila je pogrešna pretpostavka i predrasuda da Hamas niti želi, niti je sposoban izvesti ozbiljan napad, a američki dnevnik piše da su izraelski obavještajci godinama pratili katarske predstavnike u njihovim posjetima Gazi s koferima punim milijuna dolara koje su dijelili tamošnjim obiteljima. Tim se novcem pogonila infrastruktura i isplaćivale su se plaće, ali i oslobađalo važnu stavku u Hamasovu budžetu. Neki dužnosnici sada tvrde da se dio tog novca trošio na pripremu napada, povrh toga što se godinama tvrdilo da Katar dodatnim tajnim kanalom financira vojno krilo Hamasa. Katarska vlada to žučno demantira, baš kao što je Netanyahuov ured žestoko negirao kritike da je pustio da Hamas ojača.
Međutim, da je Netanyahu kalkulirao s Hamasom, potvrđuju njegove izjave u intervjuu još 2012. godine, podsjeća američki dnevnik. Netanyahu je tada govorio da je potrebno održati Hamas snažnim kao protutežu Palestinskoj samoupravi na Zapadnoj obali. Dva snažna protivnika olakšavala su njegovo odbijanje pregovora o uspostavi palestinske države. “Njegova vizija tijekom 15 godina bila je da će kupnjom mira i pretvaranjem da problema nema, problem izblijedjeti s vremenom”, komentirao je za New York Times Eyal Hulata, bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost.
Politika Netanyahua i njegovih suradnika prema Hamasu promijenila se nakon nekoliko krvavih i polovično uspješnih operacija, piše Times. “Svima je bila muka od Gaze. Svi smo samo htjeli zaboraviti na Gazu jer smo znali da je tamo pat-pozicija”, rekao je i Zohar Palti, bivši direktor u Mossadu. Nakon sukoba 2014. godine Netanyahu se odlučio na politiku obuzdavanja Hamasa, usredotočujući se na Hezbolah i druge iranske saveznike u regiji.
Netanyahu je čak lobirao u Washingtonu kada su Sjedinjene Države razmatrale mogućnost da nametnu financijske sankcije Kataru zbog podržavanja Hamasa. Međutim, prema izjavama sugovornika NYT-a, Izrael je saveznike uvjeravao da Katar ima “pozitivan učinak na Gazu”. Nisu se svi u izraelskoj vladi slagali. Primjerice, Avigdor Lieberman je, nakon što je 2016. stupio na položaj ministra obrane Izraela, upozoravao da Hamas polako gradi vojne kapacitete i da bi Izrael trebao napasti prvi i uništiti dio vodstva. No, Netanyahu je bio za Hamas koji je dovoljno snažan da vlada u Gazi, ali dovoljno slab da ništa ne može Izraelu.
Hamas je na različite načine dolazio do novca, a prema onome što objavljuje Times, izraelski vrh nije previše radio na tome da ih zaustavi. I drugi su političari govorili o potrebi za jakim Hamasom. “Jedan učinkovit način da se spriječi rješenje s dvije države je stvaranje podjele između Gaze i Zapadne obale. Netanyahu može reći da nema partnera za mirovne pregovore”, komentirao je Shlomo Brom, umirovljeni general i bivši zamjenik izraelskog savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Neki izraelski političari, poput Netanyahuova koalicijskog partnera Bezalela Smotricha, to su izjavljivali i javno. Tako je Smotrich još 2015. godine rekao da je Palestinska samouprava teret, a Hamas adut.
Netanyahuovi su suradnici 2018. godine predstavili plan prema kojem će Katar financirati Gazu u zamjenu za mir, a Shin Bet će se pobrinuti da Hamasovi vojni zapovjednici od toga izravno ne profitiraju. Lieberman je plan smatrao kapitulacijom i napustio je vladu, optužujući premijera u javnosti da kupuje mir igrajući se s dugoročnom sigurnošću Izraela.
Prošli je mjesec imao priliku sve podsjetiti da je bio u pravu. “Za Netanyahua je važno jedino to da ostane na vlasti po svaku cijenu”, rekao je Lieberman. To je činio plaćajući za ostanak na vlasti.
NYT piše kako su zato koferi puni gotovine prelazili granicu s Gazom u pratnji izraelskih službenika. Isprva je Mohamed al-Emadi, katarski diplomat, dijelio 15 milijuna dolara u novčanicama od 100 dolara obiteljima iz Gaze za koje je izraelska vlada dala dozvolu. To su potvrdili američki i izraelski izvori. No, od tih humanitarnih donacija okoristio se i Hamas jer je štedio dio proračuna za druge namjene. Do 2021. godine Katarac je dijelio 30 milijuna dolara svaki mjesec.
(Jutarnji)