Problem Rusije je što Kina ne želi energetski ovisiti o jednoj državi, čak ni kada su u interesnom savezu, kao sada s Moskvom, a nasuprot Zapada.
Ove se godine u dva navrata, prilikom sastanaka između Xi Jinpinga i Vladimira Putina u ožujku i listopadu, očekivalo da će Rusija i Kina potpisati ugovor o Moći Sibira – 2, ali uzalud.
Plinovod Snaga Sibira – 2 najvažniji je i najambiciozniji izvozni projekt Gazproma, ali postoje problemi. Ako se uspije dogovoriti o gradnji plinovoda za isporuku plina s jamalskih polja u Kinu, Rusija bi mogla postati najveći dobavljač na kineskom tržištu. I premda čak i uz povoljan razvoj događaja Gazprom, prema mišljenju stručnjaka, neće u potpunosti nadoknaditi gubitak europskog tržišta, nova će ruta snažno utjecati na poslovanje ruskog koncerna. Problem je, međutim, u tome što kineske vlasti imaju alternative ruskim isporukama i stoga u pregovorima mogu dobiti najpovoljnije uvjete za sebe.
Trenutno Gazprom opskrbljuje Kinu plinom kroz postojeći plinovod, Snagu Sibira, za koji se očekuje da će 2025. propuštati 38 milijardi kubičnih metara plina, a još deset milijardi kubičnih metara teći će plinovodom iz Sahalina, no tek nakon 2027. godine. Ali ako Gazprom uspije sklopiti ugovor o novom plinovodu Snaga Sibira – 2 i prodavati dodatnih 50 milijardi kubičnih metara godišnje kineskoj državnoj tvrtki CNPC, ruski udio na tržištu plina u Kini mogao bi dosegnuti 15 do 20 posto do 2035. U kombinaciji s isporukama LNG-ja, Rusiju će to učiniti najvećim uvoznikom plina u Kinu.
Snaga Sibira – 2 treba ići od Gazpromovih polja Jamal preko zapadnog Sibira i Mongolije do sjeveroistočnih provincija Kine. O tome se počelo raspravljati još sredinom 2000-ih jer je već tada bilo jasno da će goleme rezerve Jamala biti dovoljne za izvoz i na zapad i na istok. No, projekt je odgođen jer donedavno je plin s jamalskih polja odlazio samo u Europu, ali nakon agresije Rusije na Ukrajinu, EU je de facto zatvorila tržište za ruski plin, pa postoji opasnost da Jamal bude zatvoren.
Nakon što su zaustavljeni plinovodi Sjeverni tok i Jamal – Europa, Gazprom je izgubio izvoz od oko 80 milijardi kubičnih metara godišnje i sada postoji samo jedno tržište na svijetu koje može prihvatiti količine sličnih razmjera, a to je Kina. Plinovod Snaga Sibira – 2 sastojat će se od dva dijela: 2600 kilometara prolazi preko teritorija Rusije do granice s Mongolijom, a onda ide krak od 960 kilometara kroz Mongoliju do granice s Kinom, pa dalje do potrošača u Pekingu, Šangaju i još nekoliko većih središta.
Rusija tako pokušava kompenzirati gubitak tržišta Europske unije. Dok je izvoz plina u EU donosio 20 milijardi dolara, od Kine bi u početku trebala zarađivati oko 4,3 milijarde. I količine isporuke Kini također će biti manje nego u Europi: Rusija je 2021. izvezla oko 155 milijardi kubičnih metara plina u Europu, dok se isporuke Kini, čak i u slučaju pokretanja plinovoda iz Sahalina i Snaga Sibira – 2, kao i rast količina LNG-ja, procjenjuju na 110 milijardi kubičnih metara godišnje. Kina je vrijedno tržište, koje godišnje troši 365 milijardi kubičnih metara plina, i procjenjuje se da će 2030. potrošnja iznositi 600 milijardi kubika, a 2040. čak 700-800 milijardi kubičnih metara.
Međutim, problem Rusije je što Kina ne želi energetski ovisiti o jednoj državi, čak ni kada su u interesnom savezu, kao sada s Moskvom, a nasuprot Zapada. Glavni suparnik Rusima je turkmenistanska Linija D, koja ima godišnji kapacitet 30 milijardi kubika, i Kinezi mogu birati. U Pekingu koriste probleme Rusije, koja se, prekidom isporuka u EU našla u pat-poziciji i mora birati između zatvaranja dijela nalazišta Jamal ili prihvaćanja kineskih uvjeta.
Uostalom, ove se godine u dva navrata, prilikom sastanaka između Xi Jinpinga i Vladimira Putina u ožujku i listopadu, očekivalo da će Rusija i Kina potpisati ugovor o Moći Sibira – 2, ali uzalud. Zato će premijer Mihail Mišustin uskoro otići u Peking na sastanak međuvladine komisije, piše Kommersant i tada će ruske vlasti imati “zadnju priliku ove godine zabilježiti napredak u pregovorima o plinu.”
Ne radi se samo o novcu nego i složenoj geopolitičkoj situaciji. S jedne strane, za Kinu se kupnja čak i vrlo jeftinih ruskih energetskih resursa sukobljava s tradicionalnom politikom diverzifikacije izvora sirovina. Ali, s druge strane, smatra se da Kina treba novu rutu plinovoda iz Rusije kako bi osigurala sigurnost opskrbe energijom, budući da u slučaju eskalacije situacije oko Tajvana rute kojima LNG stiže u Kinu možda neće biti dostupne. U isto vrijeme, ugovor za Snagu Sibira – 2 značit će da se Kina kladi na stabilnost antizapadnog režima u Moskvi, i to na dulji rok.
(Jutarnji)
Related posts:
DVA JARANA ISTU VLAST VOLE: Šta su jedan o drugom govorili veliki koalicioni partneri Radončić i Izetbegović
Internacionalnu osnovnu školu baš briga za Mahira Rakovca
Skandal: Edin Džeko svlačionicu dijelio sa monstrumom!
Točka na U: Hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbgović pozirao s ustaškom kapom
PLJUŠTE OSTAVKE Osipaju se članovi bh. košarkaške vlade!
Srpska ministarka ne zna da računa: Pogledajte kako množi Snežana Bogosavljević!
Hrvatskom pjevaču zbog pedofilije prijeti 12 godina zatvora
Tvrdi da je u pilećim prsima koje je kupio u Konzumu našao crva, a onda su mu iz Konzuma…
Gole fotke Šake Polumente kruže internetom!
ADVOKATSKA MAŠTA MOŽE SVAŠTA: Radončićev advokat lansirao nevjerovatnu teoriju zavjere!
