NIKOLA KRSTIĆ, IZ BEOGRADA: Nije slučajno što Milorad Dodik, osoba koja je namirila svoja pokoljenja, stvara nevidljive neprijatelje u obliku „krvožednih“ Bošnjaka…

“Taj narativ o muslimanizaciji prostora kupovinom stanova samo je mutivodna baljezgarija”.

 

 

 

Nikola Krstić, novinar iz Beograda, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o društveno-političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, Srbiji ali i ostatku svijeta. Osvrnuli smo se na skandalozni prilog RTRS, sramne parole navijača „Cebene zvezde“, ali i demonstracija u Novom Pazaru, koje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao omalovažiti.

 

 

RTRS, javni televizijski servis pod kontrolom režima Milorada Dodika, objavio je skandalozan prilog o Bošnjacima koji žive u Istočnom Sarajevu. U prilogu se tvrdi da Istočno Sarajevo postaje polako “Istočno Bošnjačko Sarajevo” kroz “dobro osmišljen plan” da se kupovinom nekretnina njime “ovlada”.

 

 

Iznosi se brojka od 800 stanova kupljenih od strane građana sa prebivalištem u Federaciji BiH s porukom da bi uskoro općinskim vlastima mogao stići zahtjev građana Bošnjaka o izgradnji džamije i uvođenja bosanskog jezika u školama.

 

 

“Pred gradskim i opštinskim vlastima Republike Srpske ozbiljno pitanje. Hoće li Istočno Sarajevo primarno ostati grad protjeranih sarajevskih Srba kao i onih koji su vijekovima živjeli na prostorima na kojima je izgrađen ili neumoljivo tone u zagrljaj, većeg, federalnog Sarajeva”, navodi se. Kako komentirate ovakav narativ 30 godina nakon rata?

 

 

Tri decenije je prošlo od rata, ljudi na jugoslovenskom području životare, grcaju u kreditima, pokušavaju da prevaziđu sve moguće tranzitne krize, ali zato Milorad Dodik, osoba koja je namirila svoja pokolenja, poput drugih političara na ovim prostorima, te je sklopio pakt pomirenja sa Sjedinjenim Državama i bio i ostao glavni harambaša, stvara nevidljive neprijatelje u obliku „krvožednih“ Bošnjaka, koji ništa drugo ne misle očigledno nego kako da napakoste Srbima.

 

 

Međutim, nije to ništa čudno, i u Hrvatskoj se rehabilituje ustaštvo, u Crnoj Gori četništvo, a u Srbiji vazda svega i svačega već ima. No, cela ta njegova laprdarija ničemu drugome ne služi nego da skrene fokus sa svog političkog delanja i njegovih bašibozuka, koji vedre i oblače, zajedno sa ostatkom bosanskohercegovačko političkog establišmenta, te je najlakše sukobljavati mase oko vere i nacije, dok se iza paravana nacionalne ugroženosti nesmetano odvija tiha i brutalna pljačka društvenog bogatstva. Trebalo bi ljudi prvo da zavire u svoje novčanike, čim krene lelekanje o ugroženosti.

 

 

Taj narativ o muslimanizaciji prostora kupovinom stanova samo je mutivodna baljezgarija, dok je prava istina sadašnjice – kako balkanskog prostora, tako i ostatka sveta – jeste da ljudi kupuju gde mogu, gde im je jeftinije, gde imaju posao ili gde su potisnuti ekonomskom nuždom.

 

 

Kapital se, za razliku od Dodikovih halucinacija, kreće slobodno i upravo je to jedina zavera na delu. Ali, što bi se to pitanje postavilo, kada bi ono dovelo do čitavog opstanka poretka, pa je lakše da Dodikov režim, kao i svi njegovi ideološki pandani širom regiona, ubrizgavaju šovinizam u naše vene.

 

 

Dakle, Istočno Sarajevo ne tone u zagrljaj Federacije, ako se to tamo uopšte i dešava kao što govore, ali hajde da se vodimo rečima da se kupuju stanovi – ono, dapače, tone u beznađe privatizovanog urbanizma, deregulisanog tržišta nekretnina i potpunog odsustva javne politike stanovanja. Eto, budućnost nam je stigla, šta kažete, je l’ se dobro živi nakon Jugoslavije?

 

 

I u Srbiji svjedočimo bujanju nacionalizma, i slavljenje četničkih vojvoda koji su godinama terorizirali građane Sarajeva s brda oko grada. “Nad Sarajevom živa vatra seva, slava srpskim četnicima. Slavko Aleksić, Vasilije Vidović i Branislav Gavrilović Brne”, napisali su na transparentu navijači „Crvene zvezde“ na utakmici s Mladosti iz Lučana. Kako gledate na sve, jesu li i ove poruke dokaz da na Balkanu nema mira ni u budućnosti dok se svi ne suoče sa svojom sramnom prošlošću?

 

 

Svuda se dešava pakao, nije samo u Srbiji. Srbija je poluperiferna zemljica, koja je na kraju XX stoleća doživela vojni poraz i moralno poniženje; velikosrspki nacionalizam je izgubio svoju stvarnu i akumuliranu moć, iza sebe jeste ostavio pustoš, masovne grobnice, spaljena sela i gradove, ali je na kraju u potpunosti bio sahranjen. Druga je stvar što se njegova avet koristi već dve i po decenije, od Petog oktobra, kao alatka, pa čak i anestik za zastrašivanje nesrpskih naroda, ali i za disciplinovanje građana i građanki naše zemlje.

 

 

Znate, ta sintagma suočavanja sa prošlošću više nema nikakvu upotrebnu vrednost u sadašnjem trenutku, može se čak reći da je ona doživela i totalni poraz i potrebni su drugačiji pristupi, ukoliko želimo da se neke stvari urade.

 

 

Pogledajte šta se dešava sa Nemačkom, primera radi, kako je ona vrlo lako skliznula u oberučke podršku Izraelu u uništenju palestinskog naroda; decenijama nam se govorilo kako je ona vanvremenski primer denacifikacije, ali joj je očigledno potrebna bila samo jedna veća kriza, da brzo sleti s tog puta i da joj druga partija po veličini, uticaju i značaju bude vrlo desničarska.

 

 

Politička garnitura u Hrvatskoj takođe uveliko ne vidi nikakav problem u nabujalom ustaštvu. Da ne idemo u Italiju i u druge zemlje, a kamoli preko Atlantika ili pak do Kremlja. Pa, kako sada to? Zar to nisu članice Evropske unije? Zar nam nije rečeno da toga tamo nema? Da tamo cveta hiljade kulturnih i civilizacijskih cvetova?

 

 

Sada će neki komesari da nam to prikažu da su to incidenti, ali nisu, to su suštine koje se aktiviraju u kriznim vremenima poput ovih. To vam je i Vučićev Ćacilend i sve što iz njega proizlazi; to su doslovno buržoaski instrumenti za proizvodnju lojalnosti i iracionalne mržnje u uslovima u kojima sistem više nema šta pozitivno da ponudi. I konačno, transparent Zvezdinih navijača se mora gledati u svetlu da je to nacionalistički opijum dominante ideologije sprskosvetaškog kapitalizma kroz koji se sprovodi glorifikacija zločinaca kao zamena za rešavanje realnih problema zbog kojih je ovo društvo došlo do totalnog kolapsa, pa samim time i četničke vojvode koje su sa brda terorisale Sarajevo danas služe kao strašila. I da konkretno odgovorim: u kapitalizmu nema stvarnog suočavanja sa prošlošću, jer će ovi demoni i kerberi se zauvek vraćati kako bi odbranili akumulirani kapital svojih bogova.

 

 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za skup građana iz cijele Srbije u Novom Pazaru kazao je da je bio „izrazito malobrojan i “kao uvijek besmislen”. Režim je studente izbacio s fakulteta, a profesore bez posla. Očekujete li nastavak demonstracija protiv režima?

 

 

Znate kako, ovaj protest nije klasičan protest gde ljudi izađu i preko noći zbace pomahnitalog kralja. Ne, ovo se pokazalo, već više puta za ovih godinu dana, da on ide u dubinu, rovari, kopa, ide ka nečemu mnogo većem i širem nego što je zbacivanje Vučićevog Kartela. Naravno, taj cilj ostaje definitivan i nedvosmislen, ali ova buna – uz sve svoje uspone, padove, vrline i mane – pokazala je da traži, ipak, nešto drugačije. Ono što se u Srbiji zbiva, zapravo, najviše ogoljava – možda na sirov način – šta se dešava sa ovim delom sveta, koji više ne zna i ne ume da ponudi ništa drugačije.

 

 

Pa, pogledajte prema neredima u Briselu, prema Grčkoj, prema Nepalu, prema Francuskoj, ništa drugačije osim onoga što gledamo širom planete, neoliberalna korica puca na svim stranama, izbijaju klasni vulkani na površinu, jednostavno, ne može se više izdržati ovo stanje. Pobogu, pa i Bosna je imala slično stanje 2014, ako se ne varam? Ono što se danas dešava u Srbiji nije samo naša priča, aman! Ovo je periferni odjek globalne krize kapitalizma koja ulazi u svoju autoritarnu fazu, i zbog toga su po svetu – pogotovo u Evropi – ćutali dugo vremena, čak svesrdno podržavali naprednjačku vlast, jer su čekali da vide na koju stranu će ova buna otići, da se ne zalete, jer se pokazalo da ovaj bič božji dolazi možda i po njih.

 

 

Jer ova buna protiv dahija ima potencijal koji prevazilazi dnevnu politiku, možda još uvek nema jasan program, nema koherentnu političku artikulaciju, često luta i greši, ali zato i uči i više puta pogađa u srž, a to je ono, što bi se reklo, pokazuje da se Rusoov društveni ugovor raspao. Gotovo je sa time, taj voz je prošao i otišao za Nedođiju. Ljudi više ne veruju da će radom, obrazovanjem i lojalnošću sistemu dobiti makar minimum minimuma, a kada se to poverenje izgubi, čoveče, niko onda nije siguran gde ćemo završiti, ali sada nema nazad. Stay tuned!

 

(SB)

NIKOLA KRSTIĆ, IZ BEOGRADA: Nije slučajno što Milorad Dodik, osoba koja je namirila svoja pokoljenja, stvara nevidljive neprijatelje u obliku „krvožednih“ Bošnjaka…

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-