POLITIČKI ANALITIČAR DAVOR GJENERO OTKRIVA POZADINU SKANDALA KOJI JE ZATRESAO BALKAN: Šta se krije iza opasnih Janšinih namjera, kakva je uloga Vučića i Dodika i zašto Čović mudro šuti?

Ugledni hrvatski politički analitičar i politolog Davor Gjenero otkrio je u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” pozadinu nezapamćenog skandala u režiji premijera Slovenije Janeza Janše, ali i upozorio na opasne namjere Rusije u nastojanjima da zaustavi euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine.

Pitanje predsjednika Slovenije Boruta Pahora članovima Predsjedništva BiH o mirnom razdruženju u BiH, ali i “non-paper” o konačnom razgraničenju na prostorima bivše Jugoslavije, koji je, navodno, predsjednik Slovenije Janez Janša poslao predsjedavajućem Europske komisije Charlesu Michelu, podigli su veliku prašinu u BiH i regionu. Prema Vašem mišljenju, što se krije iza svega?

– “Non-paper” je oblik diplomatskog komuniciranja koji se zasniva na diskreciji. Njega se ne objavljuje, osim ako to inicira ili autor “non-papera” ili oni koji sudjeluju u raspravi na osnovi tog dokumenta. Rečenica glasnogovornika Europske komisije, kako EK ne zna za taj dokument, u ovom slučaju ne znači ništa, jer dokument i nije bio upućen Europskoj komisiji nego Europskom vijeću.

Ako je točno ono što se pretpostavlja, taj dokument bi unutar Europske unije morao pobuditi ozbiljnu zabrinutost. Naime, EU nije puki pragmatični savez država nego integracija koja počiva na zajedničkim vrednotama, a nastala je kao mirovni projekt nakon Drugog svjetskog rata. Načelo nepromjenjivosti granica, uz stvaranje kompetitivnih slobodnih ekonomija i zone slobodnog kretanja roba, kapitala i ljudi, temelj je tog projekta. Europa nakon Drugog svjetskog rata izgrađena je na načelu nepovredivosti granica. Ako se predlaže „okončanje raspada bivše Jutgoslavije” rastakanjem BiH, Crne Gore, Kosova i Makedonije po načelima koja odgovaraju velikodržavnim nacionalizmima, onda je na djelu flagrantno gaženje temeljnih načela acquisa, zajedničke pravne baštine EU, i ugrožavanje njenih temeljnih načela.

Zemlje članice na to ne bi smjele tek slegnuti ramenima nego bi morale zaštititi zajedničke europske vrijednosti, koje su i inače u zadnje vrijeme ozbiljno ugrožene širenjem koncepta „iliberalne demokracije”. Janša posve pogrešno tumači i povijesne okolnosti na Zapadnom Balkanu, a entiteti koje bi on dijelio, prije svega BiH i Crna Gora, nisu tvorevina niti prve niti druge Jugoslavije nego su politički entiteti daleko stariji od Jugoslavije, sa svojim povijesnim utemeljenjem i jasno definiranim društvenim i političkim identitetom.

Ako postoji ovakav dokument, on je daleko opasniji od pitanja koje je postavio predsjednik Pahor, a koje sigurno ne spada u diplomatsku etiketu.

Kakva je uloga Rusije u posljednjim tenzijama u BiH i na Balkanu?

– Režim Vladimira Putina sustavno nastoji rušiti Europsku uniju i dovoditi u pitanje njene demokratske vrijednosti. Za destabilizaciju EU nema bolje arene od Zapadnog Balkana, na kojem je Rusija uspješno stvarala kaos tokom četiri godine nesposobne administracije Donalda Trumpa. Odmah kad je bilo jasno da ponovno nastupa ozbiljna demokratska administracija u SAD-u, Putinovo uglađeno lice Sergej Lavrov poduzeo je balkansku turneju tokom koje je jasno definirao prioritetne ruske interese na Balkanu: stabilan utjecaj Rusije na Republiku Srpsku i na sjever Kosova, uz širenje utjecaja u Crnoj Gori i Makedoniji.

Ono što, navodno, zagovara premijer Janša u svom “non-paperu”, pogodovanje je Rusiji u dvama aspektima: ustupcima velikodržavnim nacionalizmima stvorile bi se zone pod velikosrpskom kontrolom, a podrazumijeva se da je Rusija sponzor neoradikalskoga „srpskog sveta”. S druge strane, uvođenjem ovakvog prijedloga iz sfere liberalnog političkog polja u bilo kakav oblik europske debate, radi se na rastakanju samih korijena Europske unije. Dakle, koncept što ga se pripisuje Janši, Rusiji i Putinu pogoduje dvostruko: slabi mrsku Europsku uniju zasnovanu na demokratskim vrednotama i širi prostor ruskog patogenog utjecaja na Balkanu.

Kako komentirate otvorene najave srbijanskog ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina o ujedinjenju svih Srba u jednu državu, tzv. srpski svet?

– Koncept „srpskog sveta” samo je neoradikalska varijanta koncepta velike Srbije. Ako je istina da Janša zagovara „završetak raspada bivše Jugoslavije”, on time izravno pogoduje Vučićevu (jer Vulin je samo Vučićev glasnogovornik, on nije nikakav autonomni politički akter) ekspanzionizmu, a čini se da se cijeli koncept i pravda svojevrsnim „chamberlainovskim appeasmentom”, popuštanjem slabom, ali agresivnom čimbeniku, kako bi se „sačuvao mir”. Nečuveno nakon Drugog svjetskog rata.

Može li se povezati strateško partnerstvo lidera SNSD-a i HDZ-a BiH Milorada Dodika i Dragana Čovića sa posljednjim događajima? Zanimljivo je i kako je lider HDZ-a BiH jedan od rijetkih političara u BiH koji se nije oglasio o opasnim najavama o razdruženju, zašto Dragan Čović mudro šuti o svemu?

– Teško je objašnjavati Čovićevu politiku. Partnerstvo s Dodikom je izravno rad na štetu Federacije i odnosa Hrvata i Bošnjaka, a time i na štetu hrvatske nacionalne zajednice u Federaciji, odnosno u BiH. Moguće je tvrditi da Čović šuti, jer želi iskoristiti slabljenje bošnjačkih partnera u pregovorima oko Izbornog zakona, ali je vjerojatno to tek slaba isprika. Jedino što je dobro u ovoj situaciji je da je reakcija hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana bila jasna i korektna i da je on u ime RH izrazio vjernost Hrvatske očuvanju jedinstvene održive BiH.

Milorad Dodik uporno ponavlja mantru o razdruženju u BiH, ali gotovo istu tezu zastupa i bivši saborski zastupnik i desna ruka Dragana Čovića, potpredsjednik HNS-a Božo Ljubić. Zanimljivo je kako je Ljubić i član saborskog Odbora za vanjsku politiku, a u svojim izjavama spominje i rat kao opciju konačnog raspleta krize u BiH. Koliko bi takve izjave visokih saborskih dužnosnika mogle imati posljedice po Hrvatsku i je li Hrvatska već odabrala stranu u “sukobu”?

– Nije dobro kad neki političar istovremeno djeluje na hrvatskom i bosanskohercegovačkom političkom parteru. Institucija zastupljenosti Hrvata iz BiH u Saboru reziduum je nekih prošlih vremena, nitko ne zna kako izaći iz te zamke, a to često kompromitira Hrvatsku.

Neki politički analitičari u regionu Janšine planove o prekrajanju granica dovode u vezu s planovima Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića, koliko je to utemeljeno, može li se dovesti u vezu s konačnim rješenjem kosovskog problema?

– Ćosić i Milošević isti su tip protudemokratskog političara, kao i Aleksandar Vučić. U tom kontinuitetu od Garašanina do danas u Srbiji se nije mnogo toga promijenilo, a sigurno je da za koju godinu niti Miloševića, niti Ćosića, baš kao niti Vučića ili Vulina, neće glasno spominjati kao neke intelektualne ili političke uzore. Svatko od njih trči samo svoju dionicu unutar projekta koji je možda poželjan u eroazijskome svijetu, ali je nespojiv s atlantističkom demokratskom Europom.

(Razgovarao: M. ILIČIĆ)