ZORAN VULETIĆ: “Većina Srba nikako da shvati da smo bili žrtve Miloševićeve politike, a ne Zapadne zavjere”

“Sada taj isti Tadić radi za kinesku državnu firmu i došao je do naknadne pameti kako je Đinđić ubijen zbog Kosova. Setio se razgovora sa američkim zvaničnicima pre atentata koji su preko njega poslali poruku Đinđiću da se mane teme Kosova. Bedno i besramno već par godina manipuliše sa tim…”

 

 

 

Razgovarala: Sanela Gojak

 

 

Otupjelo srpsko društvo sve guta, kao i besramni niži funkcioneri SNS i SPS kojih su puna hrvatska ljetovališta. Sa najvišeg vrha vlasti, od predsjednika Vučića i Ane Brnabić obavještavamo se da će nas uskoro napasti osovina Hrvatska-Albanija-Kosovo i to danima ponavljaju novinari i analitičari na svim medijima pod kontrolom vlasti, kaže u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” predsjednik Građanskog demokratskog foruma iz Beograda Zoran Vuletić.

 

 

Sa predsjednikom GDF-a razgovarali smo o aktulenim političkim temama u Srbiji od lokalnih izbora do napetosti na relaciji Srbija – Hrvatska, ali i o drugim pitanjima.

 

 

Na tribini Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca prošle godine rekli ste da se Srbija udaljava od građanskog koncepta i da je izvor nestabilnosti u regionu. Da li i danas stojite iza te ocjene?

 

 

Da, apsolutno. Nažalost, nemamo ni jedan argument kojim bismo pronašli i najmanje tragove građanskog društva u Srbiji. Jedini period unazad četrdeset godina kada Srbija nije ličila na sebe je u vreme Đinđićeve vlade, kratko, samo dve godine. Zamerio sam se mnogima još pre više od godinu dana kada sam “Studente” opisao kao konkurente Vučiću oko iste politike. Sa ove vremenske distance sve je više ljudi koji su shvatili da su nam “Studenti” potureni, da ne donose ništa novo, i da praktično tu uopšte nema više studenata. Brend “Studenti” praktično postoji samo u redakcijama i emisijama N1 i NovaS, jer su ustvari baš oni politički akteri koji kreiraju opoziciju i to samo Vučiću, ne i njegovoj politici. Ljude koji tumače “Studente” i njihovu fantomsku listu na ovim medijima viđamo svakodnevno i pored tačnog opisa stanja u državi i društvu oni kritikujući Vučića poručuju glasnije od njega kako je Kosovo Srbija, nikada nećemo u NATO, Rusija je naša majka…Prvi čestitaju neustavni dan Republike srpske, zalažu se za dirigovanu ekonomiju, protiv su konkurencije, SPC im je vodilja vrednosnog sistema i još mnogo, mnogo sličnih zabluda u kojima se Srbija davi gotovo pola veka. Kada ovako realno sagledamo ljude i politiku koja bi da zameni Vučića jasno je da nam je jedina uteha što se ipak radi o mnogo nesposobnijim ljudima za inplementaciju iste, čime bi region bio mirniji. Međutim, to donosi rizik da bi u odsustvu realnosti i političke pameti mogli da donesu fatalnu odluku o zvaničnom odustajanju Srbije od EU. Bio bi to glogov kolac u tekovine pomenute Đinđićeve vlade i pozitivne budućnosti Srbije koja se kako tako još uvek nazire pre svega zahvaljujući EU. Naziv tribine na koju ste se pozvali glasio je “Srbija građanska ili nacionalna država”, i tada sam se složio sa Emirom Zlatarom da je Srbija nacionalistička država. Dakle, nema govora o građanskom društvu u Srbiji.

 

 

Nedavno je obilježena 23. godišnjica od atentata na Zorana Đinđića. Tim povodom u društvu Svetislava Basare (autora knjige “Đinđić: memoari s onu stranu groba”) naveli ste da je Đinđić bio jedini predsjednik Vlade Srbije koja je sve činila da što prije uvede Srbiju u politički, vrijedonosni i institucionalni sistem Zapada, ubijen je da se to nikada ne bi desilo. Smatrate li da je ta vizija danas potpuno poražena?

 

 

Posmatrajući sve vlasti, medije, intelektuanu elitu, institucije i javnost nakon atentata 2003. ne možemo drugačije zaključiti. Bivši predsednici Boris Tadić i Koštunica su odmah po atentatu počeli svojevrsnu odbranu Miloševića i njegove nakazne politike, naravno uz podršku SPS-a i SRS-a. Nizom kosovskih rezolucija, Ustavnom fikcijom o Kosovu, predajom NIS-a Putinu, paralelnim vezama sa Republikom Srpskom, tužbama sa Hrvatskom za genocide, itd. zajedno sa njima su trasirali put Srbije ka EU preko Moskve. Podsetiću, Koštunica i njegovi ministri su sve vreme ometali, a možda je pravilnije reći pokušavali da montiraju proces na Specijalnom sudu pomažući atentatorima. Boris Tadić je iz predsedničke fotelje nemo to posmatrao kohabitirajući sa tim ološem. Sada taj isti Tadić radi za kinesku državnu firmu i došao je do naknadne pameti kako je Đinđić ubijen zbog Kosova. Setio se razgovora sa američkim zvaničnicima pre atentata koji su preko njega poslali poruku Đinđiću da se mane teme Kosova. Bedno i besramno već par godina manipuliše sa tim i svrstava se u rang pomenutih Koštuničinih ministara. Nažalost, nemamo novinara ni u jednom mediju da ga pita zašto se nije prijavio za svedoka na Specijalnom sudu da posvedoči o tim saznanjima, i čemu danas služe te nebuloze koje su u rangu teorije o trećem metku. Kada imamo ovakve Đinđićeve naslednike, njegove stranačke kolege iz DS-a šta drugo možemo da očekujemo od Vučića i Šešelja osim da još ubedljivije rade protiv vizije koja je pobedila Miloševića 2000. Danas su prilično jasni Tadić, Koštunica i Vučić, a meni i “Studenti”. Nisu mi jasne proEU stranke koje beže od evropske politike. Pokušavaju samo marketingom da se predstave kao proEU, a bez hrabre vizije i istine o Kosovu i BiH nema Srbije u EU. Uostalom, kako objasniti da za GDF u okviru te proEU grupacije nema mesta? Da li je moguće da za njih ne znače ništa Svetislav Basara, Mijat Lakićević, Olivera Ježina, Predrag Vujović, Predrag Bambić, Rade Radovanović, fra Mile Babić… i do juče živi Latinka Perović i Filip David? Zar nije luksuz odbaciti saradnju sa osvedočenim borcima protiv nacionalizma koji su decenijama ikone proEU politike u Srbiji? To najbolje znaju Sarajlije iz najtežih ratnih godina.

 

 

Plenković je upozorio da će obavijestiti generalnog sekretara NATO-a o srbijanskom naoružavanju s hipersoničnim raketama. Kako tumačite razmjenu oštrih poruka između Aleksandra Vučića i Zorana Milanovića oko naoružavanja Srbije? Da li takva retorika može dodatno podići političke i sigurnosne tenzije u regionu?

 

 

Političke da, sigurnosne ne. Političke jer su naša društva izložena sumanutoj propagandi koja ne dozvoljava da izađemo iz ratova 90-ih. Posebno se to odnosi na vlast u Srbiji koja uz Gebelsovsku propagandu enormno, a besmisleno troši na naoružanje. To poprima sumanute razmere. Srbija još uvek nije izašla iz trauma vojnog, političkig i moralnog poraza koji je doživela sa Slobodanom Miloševićem. Ubedljiva većina Srba nikako da shvati da smo bili žrtve Miloševićeve politike, a ne Zapadne zavere i naših suseda. Desetogodišnji rat sa susedima se završio u Srbiji i na Kosovu, pokrenut je radi prekrajanja granica i pravljenja Velike Srbije. Porazom i kapitulacijom Srbija je ostala bez Kosova, sa devastiranim društvom i državom. Platili smo cenu zabludama, i dokle god ne pogledamo istini u oči plaćaćemo i dalje. Na kraju bih rekao da ipak nema one najveće opasnosti po vas u regionu, mislim na nove sukobe. Siromašna Srbija baca ogroman novac na oružje, ali nema više vojske koja bi ratovala, a tek nema takvog raspoloženja u društvu kakvog je bilo 90-ih.

 

 

Je li optuživanje Hrvatska za navodnu “obojenu revoluciju” samo dio predizborne strategije Aleksandra Vučića pred lokalne izbore u Srbiji?

 

 

Nisu lokalni izbori razlog te pokvarene kampanje, razlog je sakriti rezultate oficijelne politike koju Srbija vodi po kineskom i ruskom modelu. Podsetiću, demonstracije ili tzv. Obojena revolucija je počela nakon pada nadstrešnice i pogibije šesnaestoro ljudi. Srbija je praktično odustala od EU, poslednjih skoro pet godina ni jedno poglavlje nismo otvorili. U takvim okolnostima Kina i Rusija su izborom naših vlasti glavni kreditori i izvođači radova na svim infrastrukturnim projektima. Radi se bez tendera, mimo zakona, sa zelenaškim kamatama, bez valjanog nadzora… ukratko to su idealni uslovi za lukrativne nagodbe u četiri oka. Kada ovo sve znamo zašto se čudimo što se katastrofalna politika sakriva iza “vekovnih neprijatelja” Hrvata. Lopovluk se najlakše izvodi uz navodnu brigu o narodu koji je napadnut sa strane. Krajnje je vreme da se osvesti srpsko društvo, dosta su nas branili “patrioti”.

 

 

S druge strane, kako tumačite paradoks da Ministarstvo vanjskih poslova Srbije upozorava građane na putovanja u Hrvatsku, dok državna kompanija Air Serbia istovremeno uvodi nove sezonske letove prema otoku Brač?

 

 

Otupelo srpsko društvo sve guta, kao i besramni niži funkcioneri SNS i SPS kojih su puna hrvatska letovališta. Sa najvišeg vrha vlasti, od predsednika Vučića i Ane Brnabić obaveštavamo se da će nas uskoro napasti osovina Hrvatska-Albanija-Kosovo i to danima ponavljaju novinari i analitičari na svim medijima pod kontrolom vlasti. Pre samo dvadesetak dana zajedno su uputili pismo premijer Albanije Edi Rama i naš predsednik Vučić Evropskoj komisiji da nam dozvoli vanredni prijem u Šengen zonu. Zamislite tu šizofreniju? Cinik bi pitao Vučiča šta će nam Šengen sa Osovinom zla koja nas napada? Da bi lakše, bez zaustavljanja na granici ušli sa trupama? Bezdušno je to ponašanje prema sopstvenim građanima, bez obzira što malo ko suštinski i obraća pažnju na te gluposti. Lepo ste primetili sa letom Beograd-Brač, i sam Vučić zna da su to gluposti jer se život između naših naroda ipak nekako odvija, maksimalno normalno u ludim okolnostima. Koliko je sve šizofreno vidimo i iz primera kada je pre dve godine tadašnji premijer Srbije Miloš Vučević javno pokazao razumevanje za hrvatske ekstremiste koji bacaju u more auta sa našim tablicama. Javno se radovao takvim slučajevima. Takođe, možemo li da zamislimo kako će pored ovakvih optužbi sa naše strane predsednik Hrvatske Milanović da pozove našeg predsednika Vučića na regionalni sastanak Brdo-Brioni u maju ove godine? I kako će Vučić da prihvati poziv ako ga dobije? Šta mogu da misle o nama evropski zvaničnici? Veoma, veoma neizbiljna politika koja konzervira srpsko društvo.

 

 

Bliže se lokalni izbori u 10-tak opština u Srbiji, koji će biti održani 29. marta. Pojedini mediji i analitičari već govore o mogućem padu podrške vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci. Kako Vi vidite odnos snaga na terenu i šta očekujete od ovih izbora?

 

 

Pad podrške vlastima je neminovan, ali moramo znati da je posle trinaest godina taj pad minimalan. To je realano poraz svih nas koji se borimo na različite načine da nešto promenimo. Bez obzira na medije pod kontrolom vlasti, pritiske na ljude po institucijama, funkcionerskih kampanja, opoziciono javno mnjenje je dobrim delom i žrtva opozicionih medija koji zarad svojih poslovnih interesa ne dozvoljavaju da se opozicioni političari i stranke bave politikom, tj. političkim ciljevima. Uporno se sa te strane emituje naopaka atmosfera kako je najvažnije jedinstvo opozicije, tzv. jedna lista protiv Vučića. To su idealni uslovi za samog Vučića, njemu u ovakvom raspalom društvu najviše odgovara referenfumska atmosfera. U takvoj postavci ne postoji niko da ga pita zašto od 2013. nije objasnio Srbima na Kosovu da bi trebalo da uzmu državljanstvo, lične karte i registruju svoja vozila na Kosovu kako bi bili ravnopravni građani sa Albancima. Zakon o strancima na Kosovu je izglasan 2013., u skupštini koja ga je usvojila sedeli su poslanici Srpske liste. Da bi tamo sedeli i radili moraju da imaju lične karte, državljanstvo i sve ono što ne dozvoljavaju da običan čovek ima. Može li bilo ko sa pretpostavljene jedinstvene liste protiv Vučića da preporuči Srbima na Kosovu da pod hitno uzmu dokumenta i preregistruju kola? Ne, ne može jer postoji večita potreba da se dokaže da je onaj drugi izdajnik. Na takav način će najgori predstavnici Srba sa Kosova imati dokumenta, poslove, uticaj u lokalnoj sredini i pride kosovske registarske tablice kako bi slobodno po Srbiji vozili 200 km na sat bez bojazni da će im ikada stići kazna na adresu koju Srbija “patriotski” ne priznaje. Debata o politici je izmeštena na teren tehničkog nastupa i u takvim okolnostima je Vučić neprikosnoven. Takav pristup mu je produžio vladavinu bar za 5-7 godina uz ozbiljno udaljavanje od EU, a moglo je i moralo drugačije. Mogao je biti nateran da u skupštini Srbije zvanično prihvati Fra/Nem sporazum.

 

 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odbacio je kao ‘gluposti’ tvrdnje da su ovi lokalni izbori raspisani za kraj marta kako eventualni poraz Viktora Orbána na parlamentarnim izborima u Mađarskoj 12. aprila ne bi negativno uticao na rejting Srpske napredne stranke. Kako Vi gledate na takve spekulacije – ima li u njima političke logike?“

 

 

Ne mislim da su raspisani zbog straha od Orbanovog gubitka. Previše se daje značaja ovim lokalnim izborima, bojim se da će rezultat biti loš po opoziciju i izvući će se pogrešne pouke. Presudni će biti budući parlamentarni izbori koje očekujemo. Za te izbore je neophodna zaista proEU lista koja će se baviti samo političkim ciljem. Prvi korak bi morao da bude poruka mira u regionu. Ja bih voleo da ta kolona, ukoliko je bude, krene u kampanju iz Sarajeva, Podgorice i Prištine. Bio bi to kopernikanski obrt i prava politička supersonična raketa mira na koju Vučić nema odgovor osim da zvanično prekine EU integracije, što bi bilo fatalno po njegovu vlast.

 

 

Vučić i Dodik su uz Orbana uoči izbora (12. aprila) u Mađarskoj. Šta bi značio eventualni poraz Orbana na politčkoj sceni regiona, ali i Evrope?

 

 

Da, fale još Tramp, Putin i Fico kako bismo imali skup najgorih na planeti, mada će doći potpredsednik SAD koji je dostojna zamena pomahnitalom Trampu. Poraz Viktora Orbana je izvestan i to će biti najbolja politička vest za EU. Suviše je Orbanova Mađarka opstruirala evropsku politiku. Pobeda proEU koalicije u Mađarskoj će dati pogonsko gorivo posrnulim nosiocima evropske ideje u celoj Evropi.

 

(SB)

ZORAN VULETIĆ: “Većina Srba nikako da shvati da smo bili žrtve Miloševićeve politike, a ne Zapadne zavjere”

About The Author
-