Dva stara iskrena drugara: Obespravljeni Srbi i Hrvati nisu vrijedni njihovog prijateljstva

Čvrsto dugogodišnje partnerstvo lišeno negativnih iskustava, kako Milorad Dodik opisuje svoj odnos sa Draganom Čovićem, nikako da rezultira konkretnim pozitivnim promjenama za narode u čije se vitalne nacionalne interese kune ovaj dvojac.

Širok je spektar pitanja u vezi kojih su predsjednici SNSD-a i HDZ-a u proteklim godinama uspijevali pronaći zajednički jezik, od kadrovskih križaljki i raspodjele resursa, reorganizacije Ustavnog suda BiH, preko izmjena Izbornog zakona pa sve do rušenja Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

Kada su direktni lični i stranački interesi u pitanju, nema tog problema kojeg jedan sastanak ili telefonski razgovor ne može riješiti. Međutim, na dnevnom redu tih sastanaka i razgovora nikako da se nađu problemi koji već dvije decenije muče, primjera radi, srpski narod u Federaciji BiH.

Tamo gdje je HDZ na vlasti, srpski narod je marginaliziran. U prilog ovoj konstataciji ide činjenica da Srbi još uvijek nisu dobili status konstitutivnog naroda u četiri kantona u Federaciji BiH, a u tim kantonima svih ovih godina suvereno vlada upravo Čovićeva stranka. U ustavima Posavskog, Zapadno-hercegovačkog, Hercegovačko-neretvanskog i Kantona 10 Srbi nisu prepoznati kao konstitutiva narod. Srpski jezik je nepoznanica, kao i bosanski i pojedinim kantonima, dok su posljednji tragovi ćirilice davno uklonjeni. Kada kažemo da su tragovi ćirilice uklonjeni, mislimo doslovno.

Inače slike su iz četiri grada u Federaciji BiH:Sanski Most,Travnik,Tomislavgrad,Čitluk. pic.twitter.com/Awbwn8fmeQ

— Branislav Borenović (@BBorenovic) August 31, 2017

Višegodišnje čvrsto prijateljstvo Dodika i Čovića nije rezultiralo rješavanjem ovih problema pa je prije dva dana federalni premijer Fadil Novalić od Ustavnog suda FBiH zatražio da se očituje o odbijanju skupština navedenih kantona da svoje ustave usaglase sa Ustavom FBiH, odnosno da proglase Srbe konstitutivnim narodom te da srpski i bosanski jezik proglase službenim, a ćirilicu službenim pismom.

– To je tako zahvaljujući predstavnicima HDZ-a BiH koji sjede u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. Pogotovo smo razočarani poslije izjave predsjednika HDZ-a Dragana Čovića, koji je rekao da je konstitutivnost sada dio nekog paketa koji čekaju, čini se, da se otvori nakon 15 godina – kazao je prije nekoliko dana Dušan G**o, predsjedavajući Koordinacije srpskih udruženja u Mostaru.

Kako svom prijatelju Draganu Čoviću ne bi ostao dužan, Milorad Dodik se svojski potrudio da zagorča život Hrvatima koji su preživjeli etničko čišćenje u proteklom ratu. Prava za nešto manje od 30.000 Hrvata, koliko ih danas živi na teritoriju tog entiteta, se završavaju na ulaznim vratima institucija Republike Srpske (RS). Tako ih je u entitetskom MUP-u zaposleno 70, što je tek jedan posto od njihovog ukupnog broja.

Dodikovom velikom prijatelju Draganu Čoviću etnički legitimitet predstavnika u institucijama vlasti RS-a ne predstavlja brigu. To što Hrvate u tom bh. entitetu predstavljaju zastupnici iz srpskih stranaka, bez “legitimno izabranih predstavnika”, predsjednika HDZ-a ne sekira mnogo. Pritisak mu nije podigao, ili ne daj Bože ugrozio prijateljstvo, ni prošle godine usvojeni Zakon o lokalnoj samoupravi RS-a, kojim je Hrvatima oduzet i minimum zagarantiranih prava koja su imali.

Ako se neko od Hrvata u RS-u pobuni protiv takvog položaja svog naroda, uslijedit će brutalna reakcija Milorada Dodika. Ako ne vjerujete, pitajte banjalučkog biskupa Franju Komaricu, kojeg je Dodik u nekoliko navrata propisno izvrijeđao zbog javnog iznošenja stava o položaju Hrvata u tom entitetu. Najlegitimniji u Hrvata i beskompromisni zaštitnik interesa tog naroda, Dragan Čović, je svaki put propustio stati u zaštitu biskupa Komarice. Prijateljstvo sa Dodikom je, ipak, važnije od svega.

S obzirom da njih 30.000 nisu glasačko tijelo koje može osigurati novi mandat u Predsjedništvu i pozicije u vlasti “sokolovima”, za pragmatičnog Čovića konflikt sa Dodikom nije vrijedan ugrožavanja pravosudnog imuniteta i mogućnosti ekonomske eksploatacije države.

Izvor: Faktor